What makes a language... a language? - Martin Hilpert

Prevoditelj: Leona Grujić Recezent: Sanja Srbljnović Čuček

The distinct forms of speech heard

Različiti oblici govora

around Bremen, Germany and Interlaken, Switzerland

u okolici Bremena u Njemačkoj i Interlakena u Švicarskoj

are considered regional dialects of the German language.

smatraju se regionalnim dijalektima njemačkog jezika.

And yet, when someone from Bremen is visiting the Swiss Alps,

Ali kad netko iz Bremena posjeti Švicarske Alpe,

the conversations they hear between locals will likely be incomprehensible to them.

razgovori žitelja koje čuje bit će mu vjerojatno nerazumljivi.

Similarly, outside of China,

Slično se izvan Kine

Mandarin and Cantonese are often referred to as Chinese dialects.

mandarinski i kantonski često nazivaju kineskim dijalektima.

But they’re even more dissimilar than Spanish and Italian.

Ali oni su međusobno različitiji od španjolskog i talijanskog.

On the other hand, speakers of Danish, Norwegian, and Swedish,

S druge strane, govornici danskog, norveškog i švedskog,

which are recognized as three distinct languages,

koji se smatraju odvojenim jezicima,

međusobno mogu komunicirati svaki na svom materinjem jeziku.

can usually communicate in their native tongues with little difficulty.

And Turkish language soap operas, broadcast without dubbing or subtitles,

Turske sapunice koje se prikazuju bez sinkronizacije ili titlova

are some of the most popular shows in Azeri-speaking Azerbaijan.

među najpopularnijim su serijama u dijelu Azerbajdžana koji govori azerski.

So, when is a form of speech considered a dialect versus a language?

Dakle, kada se oblik govora smatra dijalektom, a kada jezikom?

It seems reasonable that the degree of mutual intelligibility would determine

Moglo bi se pretpostaviti da stupanj međusobne razumljivosti određuje

whether two ways of speaking are classified as separate languages

hoće li se dva načina govora klasificirati kao zasebni jezici

or as dialects of the same language.

ili kao dijalekti istog jezika.

But as we've seen, there are many occasions where this is not the case.

Ali kao što smo vidjeli, često to nije slučaj.

Perhaps surprisingly, the distinction between a language and a dialect

Možda iznenađuje da razlika između jezika i dijalekta

usually has nothing to do with pronunciation, vocabulary,

obično nema veze s izgovorom, vokabularom,

or any other linguistic features.

ili bilo kakvim lingvističkim obilježjima.

However, it’s not coincidental, either.

Međutim, to nije slučajnost.

It’s a matter of politics.

To je pitanje politike.

The basis for what’s officially deemed a language

Temelji onoga što se službeno određuje kao jezik

was shaped by the emergence of a European nation states beginning around the 1500s.

oblikovani su nastajanjem europskih nacionalnih država oko 1500-ih.

In order to establish and maintain centralized governments,

Kako bi uspostavile i održale centraliziranu upravu,

clear territorial boundaries, and state-sponsored education systems,

jasne teritorijalne granice i državne obrazovne sisteme,

many nation states promoted a standardized language.

mnoge su nacije promovirale standardizirani jezik.

Which form of speech was chosen to be the standard language

Koji bi se oblik govora birao za standardni jezik

was usually based on what people spoke in the capital.

obično je bilo određeno govorom prijestolnice.

And while other forms of speech persisted, they were often treated as inferior.

Iako su drugi oblici govora ustrajali, često ih se tretiralo kao inferiorne.

This tradition extended across the globe with European colonization

Ta se tradicija proširila svijetom s europskom kolonizacijom

and into modern times.

pa sve do modernih vremena.

Italy, for example, has at least 15 of what might be called regional dialects.

Primjerice, Italija ima barem 15 regionalnih dijalekata.

One of them, the Florentine dialect,

Jedan od njih, firentinski dijalekt,

became known as Standard Italian when the country politically unified in 1861.

postao je standardni talijanski kad se država politički ujedinila 1861.

It was selected because legendary authors like Dante and Machiavelli

Izabran je jer su legendarni autori poput Dantea i Macchiavellija

used it in their original works,

pisali djela na tom dijalektu

And it came to represent an image of Italian national identity

pa je on nudio sliku talijanskog nacionalnog identiteta

that some found particularly desirable.

koja je nekima bila posebno poželjna.

Later on, in his attempt to establish a unified, fascist state,

Kasnije, u svojim naporima da uspostavi jedinstvenu fašističku državu,

Italian dictator Benito Mussolini saw language standardization

talijanski diktator Benito Mussolini smatrao je standardizaciju jezika

as an important objective.

važnim ciljem.

His government promoted standard Italian while prohibiting other forms of speech

Bio je promoviran standardni talijanski

dok su drugi govorni oblici bili zabranjivani u javnosti.

from the public sphere,

framing them as backward and unsophisticated.

Držalo ih se zaostalim i neprofinjenim.

In everything from job applications to court testimonies,

U svemu, od prijava za posao do sudskih svjedočenja,

standard languages act as gatekeepers around the world.

standardni se jezici u svijetu ponašaju kao vratari.

For instance, one 1999 study showed that landlords responded to apartment inquiries

Jedna je studija iz 1999. pokazala da su stanodavci na upite za stanove

based on what form of speech their prospective tenants used.

odgovarali prema obliku govora koji su koristili mogući zakupnici.

When callers spoke African-American Vernacular English, or AAVE,

Ako bi govorili afroamerički kolokvijalni engleski (AAVE),

landlords were more likely to reject their inquiries.

stanodavci bi češće odbijali njihove zahtjeve.

When they spoke so-called Standard American English,

Kad bi govorili tzv. standardnim američkim engleskim,

which is often associated with whiteness,

koji se često povezuje s bijelcima,

landlords responded more positively.

stanodavci su pozitivnije reagirali.

Both of these forms of speech are considered English dialects.

Oba ta oblika govora su dijalekti engleskog.

In the United States, some people have cast AAVE

U SAD-u, neki su prikazali AAVE

as an incorrect or simplified version of mainstream US English.

kao netočnu ili pojednostavljenu verziju većinskog američkog engleskog.

But AAVE follows consistent grammatical rules

Ali AAVE slijedi konzistentna gramatička pravila

every bit as sophisticated as other forms of English.

koja su jednako sofisticirana kao i drugi oblici engleskog.

Linguists tend to avoid the term dialect altogether.

Lingvisti radije izbjegavaju termin “dijalekt”.

Instead, many opt to call different forms of speech “varieties.”

Umjesto toga, mnogi nazivaju različite oblike govora “varijacijama.”

This way, languages are seen as groups of varieties.

Tako se na jezike gleda kao na grupe varijacija.

So the English language is made up of varieties

Dakle, engleski se sastoji od varijacija

including Standard British and American English, AAVE,

koje uključuju standardni britanski i američki engleski, AAVE,

Nigerian English, Malaysian English, and many others.

nigerijski engleski, malezijski engleski i mnoge druge.

Each has its own unique history and characteristic pronunciation,

Svaki od njih ima svoju jedinstvenu povijest i karakterističan izgovor,

vocabulary, and grammatical structures.

vokabular i gramatičke strukture.

But the dividing line between varieties is murky.

Ali crta razgraničenja među varijacijama nije jasno određena.

Human language, in all its cross-pollinating, ever-evolving glory,

Ljudski se jezik, sa svojim unakrsnim oprašivanjem i neprestanim razvojem,

naturally resists the impulse to sort it into neat buckets.

prirodno opire porivu da ga se uredno svrsta u ladice.

Oftentimes, forms of speech exist on a kind of linguistic continuum

Često oblici govora postoje u nekoj vrsti lingvističkog kontinuuma

where they overlap with others,

u kojem se preklapaju s drugima,

and the differences between them are gradual—

a razlike između njih su postupne,

not clear cut.

bez jasnih rezova.

And that’s the confounding beauty of the dynamic, diverse,

I upravo je to zamršena ljepota dinamičnog, raznolikog

and dazzling universe of human communication.

i zadivljujućeg svemira ljudske komunikacije.