Can the economy grow forever?

Prevodilac: Ivana Krivokuca Lektor: Milenka Okuka

Let’s say you discover a magical gold coin that doubles every 25 years.

Recimo da otkrijete magični zlatnik koji se udvostručuje svakih 25 godina.

75 years later, you’d only have eight coins.

Nakon 75 godina, imali biste samo osam zlatnika.

But 1,000 years later, you’d have over a trillion.

Ali nakon 1000 godina, imali biste više od bilion.

And in just 4,600 years, your gold coins would outweigh the observable universe.

A za samo 4600 godina, vaši zlatnici bi prevazišli univerzum koji vidimo.

This periodic doubling is an example of exponential growth,

Ovo periodično udvostručavanje je primer eksponencijalnog rasta,

and while we’re not in any danger of discovering a real-life golden goose-coin,

i mada nam ne preti opasnost da otkrijemo pravu zlatnik-koku,

something almost as consequential has been growing like this

nešto gotovo podjednako impresivno je naraslo na taj način

for the past 200 or so years: the global economy.

tokom proteklih 200 godina: globalna ekonomija.

Many economists think that an eternally growing economy

Mnogi ekonomisti smatraju da je privreda koja se večito razvija

is necessary to keep improving people’s lives,

neophodna da bi život ljudi nastavio da se poboljšava,

and that if the global economy stops growing,

i da bi se, ako globalna ekonomija prestane da raste,

people would fight more over the fixed amount of value that exists,

ljudi više borili oko fiksnog iznosa vrednosti koja postoji,

rather than working to generate new value.

umesto da rade na stvaranju nove vrednosti.

That raises the question:

To nameće pitanje:

is infinite growth possible on a finite planet?

da li je beskonačan rast moguć na konačnoj planeti?

We measure economic growth by tracking the total financial value

Ekonomski rast merimo praćenjem ukupne finansijske vrednosti

of everything a country (or the world) produces and sells on the market.

svega što zemlja (ili svet) proizvodi i prodaje na tržištu.

Ti proizvodi nam mogu pomoći da zadovoljimo osnovne potrebe

These products can help us meet basic needs

or improve our individual and collective quality of life.

ili poboljšamo individualni i kolektivni kvalitet života.

But they also, crucially, take resources to invent, build, or maintain.

A takođe, što je ključno, koriste resurse za smišljanje, pravljenje i održavanje.

For example, this smartphone.

Na primer, ovaj pametni telefon.

It’s valuable in part because it contains aluminum, gallium, and silicon,

Delom je vredan jer sadrži aluminijum, galijum i silicijum,

all of which took energy and resources to mine, purify, and turn into a phone.

za koje su bili potrebni energija i resursi

da bi se iskopali, prečistili i pretvorili u telefon.

It’s also valuable because of all the effort that went

Takođe je vredan zbog uloženog truda

into designing the hardware and writing the software.

u dizajniranje hardvera i razvijanje softvera.

And it’s also valuable because a guy in a black turtleneck got up on stage

A isto tako vredi jer je tip u crnoj rolci izašao na scenu

and told you it was.

i rekao vam da vredi.

So how do we grow the total financial value of all things?

Dakle, kako povećavamo ukupnu finansijsku vrednost svih stvari?

One way is to make more things.

Jedan način je pravljenje još stvari.

Another way is to invent new things.

Drugi način je izmišljanje novih stvari.

However you do it, growing the economy requires resources and energy.

Kako god da to uradite, rast ekonomije zahteva resurse i energiju.

And eventually, won’t we just run out?

Hoće li nam oni na kraju nestati?

To answer this question, let's consider what goes into the economy

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, razmotrimo šta ulazi u ekonomiju

and what comes out of it:

i šta izlazi iz nje:

its inputs are labor, capital— which you can think of as money—

Ulazne jedinice su rad, kapital - koji možete zamisliti kao novac -

and natural resources, like water or energy.

i prirodni resursi kao što su voda i energija.

Its output is value.

Rezultat je vrednost.

Over the past 200 years, economies have gotten exponentially more efficient

Tokom proteklih 200 godina, privrede su postale eksponencijalno efikasnije

at producing value.

u pogledu proizvodnje vrednosti.

If we, as a species, are able to keep upgrading our economies

Ako uspemo, kao vrsta, da nastavimo da unapređujemo privrede

so that they get ever-more efficient,

tako da postaju sve efikasnije,

we could theoretically pump out more and more value using the same—

teoretski bismo mogli da izvučemo sve više vrednosti pomoću iste količine -

or, let’s be really ambitious here— fewer resources.

ili, ako ćemo da budemo baš ambiciozni - manje količine resursa.

So, how do we do that?

Pa, kako da to uradimo?

How do we increase efficiency?

Kako da povećamo efikasnost?

With new technologies.

Novim tehnologijama.

This is where we hit a snag.

Tu nailazimo na prepreku.

New tech, in addition to making things more efficient,

Nova tehnologija, osim toga što stvari čini efikasnijim,

can also generate new demand, which ends up using more resources.

takođe može da proizvede novu potražnju, što na kraju koristi više resursa.

We’re actually not in imminent danger of running out of most resources.

Zapravo nam ne preti opasnosti da ostanemo bez većine resursa.

But we have a much bigger and more immediate problem:

Ali imamo mnogo veći i hitniji problem:

the global economy, and in particular those of rich countries,

globalna ekonomija, naročito u bogatim zemljama,

is driving climate change and destroying valuable natural environments

podstiče klimatske promene i uništava dragocena prirodna staništa

on which all of us depend—

od kojih svi mi zavisimo -

soil, forests, fisheries, and countless other resources

zemljišta, šume, ribnjake i bezbroj drugih resursa

that help keep our civilization running.

koji pomažu u održavanju naše civilizacije.

So, what should we do?

Pa, šta treba da radimo?

This is where economists disagree.

Tu dolazi do neslaganja kod ekonomista.

Most economists think that new ideas will be able to fix most of these problems.

Većina ekonomista smatra da će nove ideje moći da reše većinu tih problema.

They argue that,

Tvrde da,

in the same way that exponentially increasing resource and energy use

kao što je eksponencijalno povećanje upotrebe resursa i energije

have fueled exponential economic growth,

podstaklo eksponencijalni ekonomski rast,

human ingenuity has also increased exponentially,

ljudska pronicljivost je takođe eksponencijalno porasla,

and will rise to meet these challenges in ways that we simply can't predict.

i uspeće da odgovori na te probleme na načine koje ne možemo predvideti.

For example, between 2000 and 2014,

Na primer, između 2000. i 2014. godine,

Germany grew their GDP by 16%, while cutting CO2 emissions by 12%.

Nemačka je povećala BDP za 16%, a za to vreme smanjila emisiju CO2 za 12%.

That’s impressive, but it’s not cutting emissions fast enough

To je impresivno, ali ne smanjuje emisije dovoljno brzo

to limit warming to 1.5 degrees Celsius.

da ograniči zagrevanje na 1,5 stepeni celzijusa.

For this reason and others,

Iz ovog i drugih razloga,

some economists think the solution is to reengineer our economies completely.

neki ekonomisti misle da je rešenje u potpunom reinženjeringu ekonomije.

They make the case that what we should really be doing is weaning ourselves

Oni tvrde da je ono što zaista treba da radimo jeste da se odvikavamo

from the addiction to growth and shifting to a post-growth economy.

od zavisnosti od rasta i pređemo na post-rast ekonomiju.

What would that look like?

Kako bi to izgledalo?

A post-growth economy wouldn’t assume that the economy should grow;

Post-rast ekonomija ne bi očekivala da privreda treba da raste;

instead, it would require us to focus on improving what we really need—

već bi zahtevala fokus na unapređivanju onog što nam zaista treba -

things like renewable energy, healthcare, and public transportation.

stvari kao što su obnovljiva energija, zdravstvena zaštita i javni prevoz.

To do that, post-growth economists suggest that rich countries

U vezi sa tim, post-rast ekonomisti predlažu da bogate zemlje

should do things like guarantee living wages,

treba da rade stvari kao što je garantovanje prihoda,

reduce wealth and income inequality,

smanjivanje nejednakosti u bogatstvu i primanjima,

and ensure universal access to public services, like healthcare.

i obezbeđivanje univerzalnog pristupa javnim uslugama poput zdravstvene zaštite.

In such an economy, people would be theoretically less dependent on their jobs

U takvoj ekonomiji, ljudi bi u teoriji manje zavisili od svog posla

to earn their living or get healthcare,

da bi zaradili za život ili dobili zdravstvenu zaštitu,

so it might be more feasible to scale down production

pa bi moglo postati izvodljivije da se smanji proizvodnja

of things deemed less necessary.

stvari koje se smatraju manje potrebnim.

But this raises other questions: who gets to define what’s necessary?

Ali to navodi na druga pitanja: ko može da definiše šta je neophodno?

How would we resolve the inevitable disagreements?

Kako bismo rešili neizbežne nesuglasice?

Could we really do away with entire industries?

Da li zaista možemo ukinuti čitave industrije?

The “we’ll come up with new ideas to solve these problems” approach

Pristup „smislićemo nove ideje za rešavanje ovih problema“

can seem as realistic as, well, a magical gold coin.

može izgledati realistično kao, pa, magični zlatni novčić.

And the “we have to fundamentally change our economies” approach

A pristup „moramo suštinski da promenimo ekonomije“

can seem politically daunting, particularly in rich countries.

može delovati politički zastrašujuće, posebno u bogatim zemljama.

One way or another, we have to find a way to benefit everyone

Na ovaj ili onaj način, moramo pronaći pristup koji će svima biti od koristi

while also taking care of our planet.

a da istovremeno vodimo računa o našoj planeti.