Steven Pinker: What our language habits reveal

Prevoditelj: Zlatko Smetisko Recezent: Tilen Pigac - EFZG

This is a picture of Maurice Druon,

Ovo je slika Mauricea Druona,

the Honorary Perpetual Secretary of L'Academie francaise,

doživotnog počasnog tajnika L'Academie francaise --

the French Academy.

Francuske akademije.

He is splendidly attired in his 68,000-dollar uniform,

Veličanstveno je obučen u 68.000 dolara vrijednu odoru,

befitting the role of the French Academy

ispunjavajući ulogu Francuske akademije

as legislating the

u standardizaciji

correct usage in French

točne uporabe francuskog jezika

and perpetuating the language.

i očuvanju jezika.

The French Academy has two main tasks:

Francuska akademija ima dvije glavne zadaće:

it compiles a dictionary of official French.

sastavljanje rječnika službenog francuskog jezika --

They're now working on their ninth edition,

trenutno rade na devetom izdanju,

which they began in 1930, and they've reached the letter P.

započetom 1930. godine, u kojem su došli do slova P.

They also legislate on correct usage,

Određuju i točnu upotrebu jezika,

such as the proper term for what the French call "email,"

primjerice, opći naziv onoga što Francuzi nazivaju „email“,

which ought to be "courriel."

trebao bi biti „courriel“.

The World Wide Web, the French are told,

Također im je rečeno da bi se World Wide Web

ought to be referred to as

trebao zvati

"la toile d'araignee mondiale" -- the Global Spider Web --

„la toile d'araignee mondiale“ -- Globalna paukova mreža --

recommendations that the French gaily ignore.

sve su to sugestije koje Francuzi rado ignoriraju.

Now, this is one model of how language comes to be:

Ovo je jedan od načina nastanka jezika:

namely, it's legislated by an academy.

zakonski je određen od strane akademije.

But anyone who looks at language realizes

No, svatko tko baci pogled na jezik

that this is a rather silly conceit,

ubrzo će shvatiti kako je to smiješna zamisao,

that language, rather, emerges from human minds interacting from one another.

jezik, zapravo, nastaje međudjelovanjem ljudskih umova.

And this is visible in the unstoppable change in language --

To je vidljivo kod stalne promjene jezika --

the fact that by the time the Academy finishes their dictionary,

u činjenici da kada Akademija završi rječnik,

it will already be well out of date.

on će već biti zastario.

We see it in the

To je vidljivo u

constant appearance of slang and jargon,

neprestanom stvaranju slenga i žargona,

of the historical change in languages,

u povijesnim promjenama jezika,

in divergence of dialects

u razilaženju dijalekata

and the formation of new languages.

i nastajanju novih jezika.

So language is not so much a creator or shaper of human nature,

Jezik ne stvara i ne oblikuje ljudsku prirodu u tolikoj mjeri

so much as a window onto human nature.

koliko je zapravo prozor u ljudsku prirodu.

In a book that I'm currently working on,

U knjizi na kojoj trenutno radim,

I hope to use language to shed light on

nadam se da ću putem jezika rasvijetliti

a number of aspects of human nature,

mnoge aspekte ljudske prirode

including the cognitive machinery

uključujući kognitivni mehanizam

with which humans conceptualize the world

putem kojeg ljudi konceptualiziraju svijet

and the relationship types that govern human interaction.

i tipove odnosa koji određuju ljudsku interakciju.

And I'm going to say a few words about each one this morning.

O svakoj od njih ću ponešto reći danas ujutro.

Let me start off with a technical problem in language

Započet ću s tehničkim jezičnim problemom

that I've worried about for quite some time --

koji me dulje vrijeme zabrinjavao --

and indulge me

nadam se da ćete udovoljiti

in my passion for verbs and how they're used.

mojoj strasti prema glagolima i načinu na koji se koriste.

The problem is, which verbs go in which constructions?

Problem je sljedeći: koji glagoli idu s kojim konstrukcijama?

The verb is the chassis of the sentence.

Glagol je šasija rečenice,

It's the framework onto which the other parts are bolted.

on je okvir na koji se pričvršćuju ostali dijelovi rečenice.

Let me give you a quick reminder

Na brzinu ću vas podsjetiti na nešto

of something that you've long forgotten.

što ste odavno zaboravili.

An intransitive verb, such as "dine," for example,

Neprijelazni glagoli, poput „večerati“,

can't take a direct object.

ne mogu primiti izravni objekt.

You have to say, "Sam dined," not, "Sam dined the pizza."

Morate reći „Sam je večerao“, ne „Sam je večerao pizzu“.

A transitive verb mandates

Prelazni glagol

that there has to be an object there:

zahtijeva objekt:

"Sam devoured the pizza." You can't just say, "Sam devoured."

„Sam je uživao u pizzi“. Ne možete reći samo „Sam je uživao“.

There are dozens or scores of verbs of this type,

Postoji mnoštvo ovakvih glagola

each of which shapes its sentence.

od kojih svaki oblikuje svoju rečenicu.

So, a problem in explaining how children learn language,

Problem objašnjavanja načina na koji djeca uče jezik,

a problem in teaching language to adults so that they don't make grammatical errors,

učenja odraslih da ne rade gramatičke greške

and a problem in programming computers to use language is

i problem programiranja računala kako koristiti jezik

which verbs go in which constructions.

temelji se na glagolima i njihovim konstrukcijama.

For example, the dative construction in English.

Primjerice, dativna konstrukcija u engleskom --

You can say, "Give a muffin to a mouse," the prepositional dative.

možete reći „Dajte mafin mišu“, dativom s prijedlogom,

Or, "Give a mouse a muffin," the double-object dative.

ili „Dajte mišu mafin“, dativom s dvostrukim objektom,

"Promise anything to her," "Promise her anything," and so on.

„Obećaj bilo što njoj“ i „Obećaj joj bilošto“, itd.

Hundreds of verbs can go both ways.

Postoje stotine glagola koji se mogu koristiti na oba načina.

So a tempting generalization for a child,

Primamljiva generalizacija djetetu,

for an adult, for a computer

odrasloj osobi ili računalu

is that any verb that can appear in the construction,

je da se svaki glagol koji se pojavi u konstrukciji

"subject-verb-thing-to-a-recipient"

„subjekt-glagol-stvar-primatelju“

can also be expressed as "subject-verb-recipient-thing."

može izraziti konstukcijom „subjekt-glagol-primatelj-stvar“.

A handy thing to have,

Zgodno je imati tako nešto

because language is infinite,

jer je jezik beskonačan,

and you can't just parrot back the sentences that you've heard.

a mi ne možemo mehanički ponavljati rečenice koje samo upravo čuli.

You've got to extract generalizations

Moramo generalizirati

so you can produce and understand new sentences.

kako bismo poizveli i razumijeli nove rečenice.

This would be an example of how to do that.

Ovo je bio primjer toga.

Unfortunately, there appear to be idiosyncratic exceptions.

Nažalost, postoje idiosinkratične iznimke.

You can say, "Biff drove the car to Chicago,"

Možemo reći „Biff je vozio autom u Chicago“,

but not, "Biff drove Chicago the car."

ali ne i „Biff je vozio Chicago autom“.

You can say, "Sal gave Jason a headache,"

Možemo reći „Sal je zadao Jasonu glavobolju“,

but it's a bit odd to say, "Sal gave a headache to Jason."

ali je malo čudno kada kažemo „Sal je dao glavobolju Jasonu“.

The solution is that these constructions, despite initial appearance,

Odgovor leži u činjenici da ove konstrukcije,

are not synonymous,

iako slične na prvi pogled, nisu istoznačne.

that when you crank up the microscope

Kada pomnije pogledamo

on human cognition, you see that there's a subtle difference

ljudsko spoznavanje, vidjet ćemo da postoji suptilna razlika

in meaning between them.

u značenju tih konstrukcija.

So, "give the X to the Y,"

Dakle, konstrukcija „Dajte X Y-u“--

that construction corresponds to the thought

odgovara misli „Uzrokujte da X ide Y-u“.

"cause X to go to Y." Whereas "give the Y the X"

Dok konstrukcija „Dajte Y X-u“

corresponds to the thought "cause Y to have X."

odgovara misli „uzrokujte da Y sadrži X“.

Now, many events can be subject to either construal,

Mnogi se događaji mogu interpretirati na oba načina,

kind of like the classic figure-ground reversal illusions,

poput klasične promijenjive iluzije pozadine-lika,

in which you can either pay attention

prema kojoj pažnju možemo usmjeriti

to the particular object,

na određeni objekt

in which case the space around it recedes from attention,

i u tom je slučaju prostor oko objekta povučen iz prvog plana,

or you can see the faces in the empty space,

ili možemo vidjeti lica u praznom prostoru

in which case the object recedes out of consciousness.

te je u tom slučaju objekt povučen iz naše svijesti.

How are these construals reflected in language?

Kako se ovakve predodžbe očituju u jeziku?

Well, in both cases, the thing that is construed as being affected

U oba slučaja, ono što percipiramo kao stvar na koju utječemo

is expressed as the direct object,

izražavamo izravnim objektom:

the noun after the verb.

imenicom nakon glagola.

So, when you think of the event as causing the muffin to go somewhere --

Kada percipiramo događaj kojim utječemo na „mafin“ --

where you're doing something to the muffin --

kada radimo nešto mafinu --

you say, "Give the muffin to the mouse."

kažemo „Daj mafin mišu“.

When you construe it as "cause the mouse to have something,"

Kada događaj percipiramo kao „uzrokujte da miš ima nešto“,

you're doing something to the mouse,

tada utječemo na miša,

and therefore you express it as, "Give the mouse the muffin."

te stoga koristimo „Dajte mišu mafin“.

So which verbs go in which construction --

Koji glagoli idu s kojim konstrukcijama --

the problem with which I began --

problem s kojim sam započeo izlaganje --

depends on whether the verb specifies a kind of motion

ovisi o tome da li glagol određuje promjenu kretanja

or a kind of possession change.

ili promjenu posjedovanja.

To give something involves both causing something to go

Dati nešto podrazumijeva promjenu mjesta nečega

and causing someone to have.

i promjenu posjedovanja nečega.

To drive the car only causes something to go,

Vožnja automobila uključuje samu promjenu mjesta

because Chicago's not the kind of thing that can possess something.

jer Chicago ne predstavlja vrstu stvari koja bi mogla nešto posjedovati.

Only humans can possess things.

Samo ljudi mogu posjedovati stvari.

And to give someone a headache causes them to have the headache,

Dati nekome glavobolju znači da taj netko ima glavobolju,

but it's not as if you're taking the headache out of your head

ali to ne možemo shvatiti kao uzimanje glavobolje iz naše glave

and causing it to go to the other person,

i njezino premještanje drugoj osobi,

and implanting it in them.

ubacivanjem iste u drugu glavu.

You may just be loud or obnoxious,

Možete biti glasni ili nepodnošljivi,

or some other way causing them to have the headache.

ili na neki drugi način uzrokovati nekom glavobolju.

So, that's

Ovo je primjer

an example of the kind of thing that I do in my day job.

onoga što ja svakodnevno radim.

So why should anyone care?

Zašto bi to nekog zanimalo?

Well, there are a number of interesting conclusions, I think,

Po mom mišljenu, postoji niz zanimljivih zaključaka

from this and many similar kinds of analyses

koji se mogu izvući iz ovakvih i sličnih analiza

of hundreds of English verbs.

velikog broja glagola engleskog jezika.

First, there's a level of fine-grained conceptual structure,

Prvo, tu je razina kompleksne konceptualne strukture,

which we automatically and unconsciously compute

koju automatski i nesvijesno koristimo

every time we produce or utter a sentence, that governs our use of language.

svaki put kada stvaramo ili izgovaramo rečenicu, a koja upravlja našim korištenjem jezika.

You can think of this as the language of thought, or "mentalese."

To možemo nazvati jezikom misli ili mentalnim jezikom.

It seems to be based on a fixed set of concepts,

Čini se da se on temelji na određenom nizu koncepata

which govern dozens of constructions and thousands of verbs --

koji upravljaju desetcima konstrukcija i tisućama glagola --

not only in English, but in all other languages --

ne samo u engleskom jeziku, već i u svim drugim jezicima --

fundamental concepts such as space,

temeljnim konceptima poput vremena,

time, causation and human intention,

prostora, uzroka i ljudske namjere --

such as, what is the means and what is the ends?

kao što su sredstvo i cilj.

These are reminiscent of the kinds of categories

Ovo podsjeća na kategorije

that Immanuel Kant argued

za koje je Immanuel Kant tvrdio

are the basic framework for human thought,

da čine osnovu ljudske misli,

and it's interesting that our unconscious use of language

pa je zanimljivo kako naše nesvijesno korištenje jezika

seems to reflect these Kantian categories.

naizgled odražava ove Kantovske kategorije --

Doesn't care about perceptual qualities,

ne mari za percepcijske kvalitete,

such as color, texture, weight and speed,

poput boje, teksture, težine i brzine,

which virtually never differentiate

koje nikada ne rade razliku

the use of verbs in different constructions.

pri korištenju glagola u različitim konstrukcijama.

An additional twist is that all of the constructions in English

Dodatan zaplet čini to što se sve ove konstrukcije engleskog jezika

are used not only literally,

ne koriste samo u doslovnom,

but in a quasi-metaphorical way.

već i u polu-metaforičnom izričaju.

For example, this construction, the dative,

Primjerice, ova se konstrukcija s dativom

is used not only to transfer things,

ne koristi samo za prijenos stvari,

but also for the metaphorical transfer of ideas,

već i za metaforično prenošenje ideja,

as when we say, "She told a story to me"

kao kada kažemo „Ona je ispričala priču meni“

or "told me a story,"

ili „ispričala mi priču“,

"Max taught Spanish to the students" or "taught the students Spanish."

„Max je podučavao španjolski studente“ ili „podučavao studente španjolski“.

It's exactly the same construction,

Potpuno je ista konstrukcija

but no muffins, no mice, nothing moving at all.

samo bez mafina i miševa. Ništa ne mijenja položaj.

It evokes the container metaphor of communication,

Ovo priziva metaforu "omeđenog prostora ili posude" u komunikaciji

in which we conceive of ideas as objects,

prema kojoj ideje zamišljamo kao predmete,

sentences as containers,

rečenice kao posude,

and communication as a kind of sending.

a komunikaciju kao vrstu slanja --

As when we say we "gather" our ideas, to "put" them "into" words,

kao kada kažemo da samo „skupili“ ideje kako bismo ih „pretočili“ u riječi,

and if our words aren't "empty" or "hollow,"

a ako naše riječi nisu „prazne“ ili „isprazne“,

we might get these ideas "across" to a listener,

možemo ih „prenijeti“ sugovorniku

who can "unpack" our words to "extract" their "content."

koji će naše riječi „raspakirati“ kako bi „izvukao“ njihov „sadržaj“.

And indeed, this kind of verbiage is not the exception, but the rule.

Ovakav način izražavanje nije iznimka, već pravilo.

It's very hard to find any example of abstract language

Teško je pronaći bilo kakav primjer apstraktnog jezika

that is not based on some concrete metaphor.

koji se ne temelji na konkretnoj metafori.

For example, you can use the verb "go"

Na primjer, možemo korisiti glagol „ići“

and the prepositions "to" and "from"

i prijedloge „prema“ i „od“

in a literal, spatial sense.

u doslovnom prostornom smislu:

"The messenger went from Paris to Istanbul."

„Glasnogovornik je išao iz Pariza u Istanbul“.

You can also say, "Biff went from sick to well."

Isto tako možemo reći „Biffu je išlo na bolje“.

He needn't go anywhere. He could have been in bed the whole time,

On nije nikamo morao ići. Mogao je biti cijelo vrijeme u krevetu,

but it's as if his health is a point in state space

ali čini se kao da je njegovo zdravlje točka u prostoru

that you conceptualize as moving.

koju doživljavamo kao nešto što se kreće.

Or, "The meeting went from three to four,"

Ili „Sastanak se održao od 3 do 4“ --

in which we conceive of time as stretched along a line.

u kojem vrijeme zamišljamo kao rastegnuto duž linije.

Likewise, we use "force" to indicate

Slično koristimo silu ne samo

not only physical force,

da bismo govorili o fizičkoj sili,

as in, "Rose forced the door to open,"

„Rose je prislila vrata da se otvore“,

but also interpersonal force,

već da bismo koristili interpersonalnu silu,

as in, "Rose forced Sadie to go," not necessarily by manhandling her,

„Rose je prislila Saide da ide“ -- što ne mora značiti da je koristila silu,

but by issuing a threat.

već joj je mogla priprijetiti --

Or, "Rose forced herself to go,"

ili „Rose je prislila sebe da ide“,

as if there were two entities inside Rose's head,

kao da postoje dva entiteta u njenoj glavi

engaged in a tug of a war.

koja međusobno ratuju.

Second conclusion is that the ability to conceive

Drugi je zaključak da sposobnost zamišljanja

of a given event in two different ways,

određenog događaja na dva različita načina,

such as "cause something to go to someone"

poput „uzrokovati nešto da ide k nekome“,

and "causing someone to have something,"

i „uzrokovati da netko ima nešto“,

I think is a fundamental feature of human thought,

predstavlja, po meni, fundamentalnu karakteristiku ljudske misli

and it's the basis for much human argumentation,

i osnovu za mnogobrojne ljudske rasprave

in which people don't differ so much on the facts

u kojima ne postoje razlike među činjenicama

as on how they ought to be construed.

već u načinu na koji ljudi te činjenice interpretiraju.

Just to give you a few examples:

Nekoliko primjera toga:

"ending a pregnancy" versus "killing a fetus;"

„okončati trudnoću“ naspram „ubojstvo fetusa“,

"a ball of cells" versus "an unborn child;"

„skupina stanica“ naspram „nerođeno dijete“,

"invading Iraq" versus "liberating Iraq;"

„invazija Iraka“ naspram „oslobađanje Iraka“,

"redistributing wealth" versus "confiscating earnings."

„redistribucija bogatstva“ naspram „zapljenjivanje zarađenog“.

And I think the biggest picture of all

Kako bismo dobili široku sliku trebali bismo

would take seriously the fact

ozbiljno shvatiti činjenicu

that so much of our verbiage about abstract events

kako se veći dio našeg izražavanja apstraktnih događaja

is based on a concrete metaphor

temelji na konkretnim metaforama.

and see human intelligence itself

Ljudska bi se inteligencija tada

as consisting of a repertoire of concepts --

sastojala od niza koncepata --

such as objects, space, time, causation and intention --

poput predmeta, prostora, vremena, uzroka i namjera --

which are useful in a social, knowledge-intensive species,

koji su korisni za društvenu vrstu s naglašenom komponentom znanja

whose evolution you can well imagine,

i čija je evolucija dobro poznata,

and a process of metaphorical abstraction

i procesa metaforičke apstrakcije

that allows us to bleach these concepts

koji nam omogućava da iz njih ispraznimo

of their original conceptual content --

izvorni konceptualni sadržaj --

space, time and force --

prostor, vrijeme i silu --

and apply them to new abstract domains,

kako bismo ih primijenili na nove apstraktne domene,

therefore allowing a species that evolved

omogućavajući na taj način vrsti koja je evoluirala

to deal with rocks and tools and animals,

kako bi koristila kamen, oruđe i životinje,

to conceptualize mathematics, physics, law

konceptualiziranje matematike, fizike, zakone

and other abstract domains.

i druge apstraktne domene.

Well, I said I'd talk about two windows on human nature --

Rekao sam da ću govoriti o dva pogleda na ljudsku prirodu:

the cognitive machinery with which we conceptualize the world,

kognitivnom mehanizmu kojim konceptualiziramo svijet,

and now I'm going to say a few words about the relationship types

a sada ću reći nekoliko riječi o vrstama odnosa

that govern human social interaction,

koji upravljaju ljudskom društvenom interakcijom

again, as reflected in language.

i to onako kako se odražava u jeziku.

And I'll start out with a puzzle, the puzzle of indirect speech acts.

Započet ću zagonetkom: zagonetkom indirektnih govornih činova.

Now, I'm sure most of you have seen the movie "Fargo."

Siguran sam da je većina vas gledala film „Fargo“.

And you might remember the scene in which

Možda se sjećate scene u kojoj

the kidnapper is pulled over by a police officer,

je policajac zaustavio otimičara

is asked to show his driver's license

i tražio od njega vozačku

and holds his wallet out

na što otmičar pruža policajcu novčanik

with a 50-dollar bill extending

iz kojeg viri

at a slight angle out of the wallet.

novčanica od 50 dolara.

And he says, "I was just thinking

Otmičar kaže, „Mislio sam

that maybe we could take care of it here in Fargo,"

da bismo ovo mogli riješiti ovdje u Fargu“ --

which everyone, including the audience,

svi smo to, uključujući i gledatelje,

interprets as a veiled bribe.

protumačili kao prikriven oblik podmićivanja.

This kind of indirect speech is rampant in language.

Ovakav je oblik indirektnog govora vrlo raširen u jeziku.

For example, in polite requests,

Na primjer, u ljubaznim zahtjevima,

if someone says, "If you could pass the guacamole,

kada netko kaže „Ako biste mi mogli dodati guacamole umak,

that would be awesome,"

to bi bilo odlično“,

we know exactly what he means,

točno znamo što time misli,

even though that's a rather bizarre

iako je izrečeno

concept being expressed.

na pomalo čudan način.

(Laughter)

(Smijeh)

"Would you like to come up and see my etchings?"

„Biste li došli k meni i pogledali moj bakropis?“

I think most people

mislim da većina

understand the intent behind that.

razumije namjeru iza ove rečenice.

And likewise, if someone says,

Isto tako, ako netko kaže,

"Nice store you've got there. It would be a real shame if something happened to it" --

„Zgodna ti je trgovina. Bila bi prava šteta da joj se nešto dogodi“ --

(Laughter) --

(Smijeh)

we understand that as a veiled threat,

shvaćamo ovo kao prikrivenu prijetnju,

rather than a musing of hypothetical possibilities.

a ne kao razmišljanje o hipotetskim mogućnostima.

So the puzzle is, why are bribes,

Zagonetka je u sljedećem: zašto su podmićivanja,

polite requests, solicitations and threats so often veiled?

molbe, zahtjevi i prijetnje tako često prikrivene?

No one's fooled.

Nitko nije zavaran --

Both parties know exactly what the speaker means,

obje strane točno znaju što govornik misli,

and the speaker knows the listener knows

a govornik zna da sugovornik zna

that the speaker knows that the listener knows, etc., etc.

da govornik zna da sugovornik zna itd., itd.

So what's going on?

Što se onda događa?

I think the key idea is that language

Mislim da je ključna ideja kako je jezik

is a way of negotiating relationships,

zapravo način uspostavljanja odnosa

and human relationships fall into a number of types.

a ljudski se odnosi dijele na nekoliko vrsta.

There's an influential taxonomy by the anthropologist Alan Fiske,

Vrlo utjecajnu klasifikaciju napravio je antropolog Alan Fiske,

in which relationships can be categorized, more or less,

prema kojoj se ljudski odnosi mogu, više manje, kategorizirati

into communality, which works on the principle

na odnose zajedništva koji se temelje na načelu

"what's mine is thine, what's thine is mine,"

„Ono što je moje je i tvoje, a ono što je tvoje je i moje“ --

the kind of mindset that operates within a family, for example;

načelo koje funkcionira unutar obitelji --

dominance, whose principle is "don't mess with me;"

dominantnosti koja se temelji na načelu „Nemoj se zezat sa mnom“,

reciprocity, "you scratch my back, I'll scratch yours;"

uzajamnosti: „Ruka ruku mije“,

and sexuality, in the immortal words of Cole Porter, "Let's do it."

i seksualnosti, riječima besmrtnog Colea Portera, „Učinimo to“.

Now, relationship types can be negotiated.

Odnosi se mogu pregovarati.

Even though there are default situations

Iako postoje zadane situacije

in which one of these mindsets can be applied,

u kojima možemo primijeniti jedno od ovih načela,

they can be stretched and extended.

ona mogu razvući svoje granice i proširiti se.

For example, communality applies most naturally

Primjerice, zajedništvo se sasvim normalno koristi

within family or friends,

unutar obitelji i među prijateljima,

but it can be used to try to transfer

ali može se iskoristiti

the mentality of sharing

prijenos ideje zajedništva

to groups that ordinarily would not be disposed to exercise it.

na neke grupe u kojima se tipično ne bi javio --

For example, in brotherhoods, fraternal organizations,

primjerice unutar bratstva, studentskih udruženja,

sororities, locutions like "the family of man,"

sestrinstva, izraza „zajednica ljudi“,

you try to get people who are not related

gdje se među ljudima, koji nisu u rodu

to use the relationship type that would ordinarily

potiče vrsta odnosa

be appropriate to close kin.

svojstvena bliskoj obitelji.

Now, mismatches -- when one person assumes one relationship type,

Ali nepodudaranja -- kada jedna osoba prisvoji jednu vrstu odnosa,

and another assumes a different one -- can be awkward.

a druga drugu vrstu -- mogu dovesti do neugodnosti.

If you went over and you helped yourself

Kada biste se došetali do svog šefa

to a shrimp off your boss' plate,

i ponudili škampima s njegova tanjura

for example, that would be an awkward situation.

to bi bila vrlo nezgodna situacija.

Or if a dinner guest after the meal

Ili ako bi vaš gost nakon večere

pulled out his wallet and offered to pay you for the meal,

izvadio novčanik i ponudio platiti obrok,

that would be rather awkward as well.

to bi također predstavljalo nezgodnu situaciju.

In less blatant cases,

U manje očitim situacijama,

there's still a kind of negotiation that often goes on.

postoji vrsta pregovora koja se neprestano događa.

In the workplace, for example,

Na radnom mjestu, na primjer,

there's often a tension over whether an employee

postoje napetosti oko toga

can socialize with the boss,

smije li se radnik družiti sa šefom

or refer to him or her

ili se obratiti njemu ili njoj

on a first-name basis.

krsnim imenom.

If two friends have a

Dobro je poznato

reciprocal transaction, like selling a car,

da uzajamna transakcija između dva prijatelja,

it's well known that this can be a source

poput prodaje automobila, može postati

of tension or awkwardness.

izvor napetosti i nelagode među njima.

In dating, the transition

Kod hodanja, prijelaz iz

from friendship to sex

prijateljskog odnosa u seksualni odnos

can lead to, notoriously, various forms of awkwardness,

može dovesti, kao što je poznato, do raznih oblika neugode,

and as can sex in the workplace,

kao i seks na radnom mjestu

in which we call the conflict between a

u kojem sukob između

dominant and a sexual relationship "sexual harassment."

dominacije i seksualnog odnosa nazivamo „seksualno uznemiravanje“.

Well, what does this have to do with language?

Kakve ovo ima veze s jezikom?

Well, language, as a social interaction,

Jezik kao oblik društvene interakcije

has to satisfy two conditions.

mora zadovoljiti dva uvjeta.

You have to convey the actual content --

Morate prenijeti točan sadržaj --

here we get back to the container metaphor.

ovdje se ponovno vraćamo na metaforu posude.

You want to express the bribe, the command, the promise,

Želite izraziti podmićivanje, naredbu, obećanje,

the solicitation and so on,

molbu itd. --

but you also have to negotiate

ali istovremeno morate pregovarati

and maintain the kind of relationship

i održavati onakvu vrstu odnosa

you have with the other person.

kakvu imate s drugom osobom.

The solution, I think, is that we use language at two levels:

Mislim da je rješenje u činjenici kako jezik koristimo na dvije razine:

the literal form signals

doslovan oblik označava

the safest relationship with the listener,

najsigurniji odnos sa sugovornikom,

whereas the implicated content --

dok implicirani sadržaj --

the reading between the lines that we count on the listener to perform --

čitanje između redova na koje računamo od svog sugovornika --

allows the listener to derive the interpretation

omogućuje sugovorniku da izvede interpretaciju

which is most relevant in context,

koja je najznačajnija u tom kontekstu,

which possibly initiates a changed relationship.

a koje potencira promjenu odnosa.

The simplest example of this is in the polite request.

Najjednostavniji primjer ovoga je zamolba.

If you express your request as a conditional --

Ako svoju molbu izrazite kondicionalom:

"if you could open the window, that would be great" --

„Ako bi mogao otvoriti prozor, bilo bi to sjajno“,

even though the content is an imperative,

iako je sadržaj zapovjedni,

the fact that you're not using the imperative voice

činjenica da ne koristimo zapovjedni način

means that you're not acting as if you're in a relationship of dominance,

znači da se ne ponašamo kao da smo u dominantnom odnosu,

where you could presuppose the compliance of the other person.

u kojem bi se poslušnost sugovornika mogla pretpostaviti.

On the other hand, you want the damn guacamole.

S druge strane želite prokleti guacamole umak.

By expressing it as an if-then statement,

Izražavajući to kao „ako-onda“ tvrdnju,

you can get the message across

možete prenijeti poruku

without appearing to boss another person around.

bez da izgleda kao da nekome naređujete.

And in a more subtle way, I think, this works

Na nešto suptilniji način, mislim da ovo vrijedi

for all of the veiled speech acts

za sve prikrivene govorne činove

involving plausible deniability:

koji uključuju uvjerljivo poricanje:

the bribes, threats, propositions,

potkupljivanje, prijetnje, prijedloge,

solicitations and so on.

molbe, itd.

One way of thinking about it is to imagine what it would be like

Jedan od načina razmatranja ovoga jest da pokušamo zamisliti

if language -- where it could only be used literally.

situaciju u kojoj bi se jezik koristio u doslovnom smislu.

And you can think of it in terms of a

Možete to zamisliti u kontekstu

game-theoretic payoff matrix.

scene isplate u teoriji igara.

Put yourself in the position of the

Stavite se u položaj

kidnapper wanting to bribe the officer.

otmičara koji želi potkupiti policajca.

There's a high stakes

Ulog je velik

in the two possibilities

s obzirom na dvije mogućnosti --

of having a dishonest officer or an honest officer.

da će policajac biti nepošten ili da će biti pošten.

If you don't bribe the officer,

Ukoliko ne podmitite policajca

then you will get a traffic ticket --

dobit ćete kaznu --

or, as is the case of "Fargo," worse --

ili u slučaju „Farga“ i gore --

whether the honest officer

bez obzira na to je li policajac

is honest or dishonest.

pošten ili nepošten:

Nothing ventured, nothing gained.

tko ne riskira ne profitira.

In that case, the consequences are rather severe.

U tom su slučaju posljedice prilično ozbiljne.

On the other hand, if you extend the bribe,

S druge strane, ako ponudite mito,

if the officer is dishonest,

a policajac je nepošten,

you get a huge payoff of going free.

dobit ćete ogromnu dobit jer nećete biti kažnjeni.

If the officer is honest, you get a huge penalty

Ukoliko je policajac pošten, dobit ćete golemu kaznu

of being arrested for bribery.

jer će vas uhititi za davanje mita.

So this is a rather fraught situation.

Dakle, to je jedna vrlo nezgodna situacija.

On the other hand, with indirect language,

S druge strane, s neizravnim govornim činom,

if you issue a veiled bribe,

ako ponudite prikriveno mito,

then the dishonest officer

nepošten će policajac

could interpret it as a bribe,

to shvatiti kao mito

in which case you get the payoff of going free.

i u tom ste slučaju na dobiti jer ćete biti pušteni,

The honest officer can't hold you to it as being a bribe,

dok vas pošten policajac ne može optužiti za podmićivanje

and therefore, you get the nuisance of the traffic ticket.

te ćete samo dobiti glupu prometnu kaznu.

So you get the best of both worlds.

Na ovaj ste način u najboljem mogućem položaju.

And a similar analysis, I think,

Slična se analiza, smatram,

can apply to the potential awkwardness

može primijeniti na moguću neugodnost

of a sexual solicitation,

seksualne ponude

and other cases where plausible deniability is an asset.

i druge slučajeve u kojima je uvjerljivo poricanje prednost.

I think this affirms

Mislim da ovo potvrđuje

something that's long been known by diplomats --

ono što diplomati odavno znaju --

namely, that the vagueness of language,

jezična neodređenost

far from being a bug or an imperfection,

nije manjkavost jezika,

actually might be a feature of language,

zapravo je njegova značajka --

one that we use to our advantage in social interactions.

koju možemo iskoristiti u svoju korist prilikom društvenih interakcija.

So to sum up: language is a collective human creation,

Da sažmem: jezik je kolektivna ljudska tvorevina

reflecting human nature,

u kojoj se ocrtava ljudska priroda --

how we conceptualize reality,

način na koji konceptualiziramo stvarnost,

how we relate to one another.

kako se odnosimo jedni prema drugima --

And then by analyzing the various quirks and complexities of language,

analizirajući razne jezične osebujnosti i složenosti,

I think we can get a window onto what makes us tick.

smatram da možemo dobiti uvid u ono što nas pokreće.

Thank you very much.

Hvala vam najljepša.

(Applause)

(Pljesak)