Are all of your memories real? - Daniel L. Schacter

Prevodilac: Ivana Vojnić Tunić Lektor: Ivana Korom

In a study in the 1990s,

U istraživanju iz 1990-ih,

participants recalled getting lost in a shopping mall as children.

ispitanici su se prisetili da su se kao deca izgubili u tržnom centru.

Some shared these memories in vivid detail—

Neki su vrlo živopisno opisali to sećanje -

one even remembered that the old man who rescued him

neko se čak setio da je starac koji ga je spasao

was wearing a flannel shirt.

nosio flanelsku košulju.

But none of these people had actually gotten lost in a mall.

Međutim, niko od ovih ljudi se nije zapravo izgubio u tržnom centru.

They produced these false memories

Oni su stvorili lažna sećanja

when the psychologists conducting the study told them they’d gotten lost,

kada su im psiholozi koji su vodili istraživanje rekli da su se izgubili

and although they might not remember the incident,

i da iako se oni ne sećaju tog događaja,

their parents had confirmed it.

njihovi roditelji su ga potvrdili.

And it wasn’t just one or two people who thought they remembered getting lost—

Nisu samo jedan ili dva čoveka mislili da su se izgubili -

a quarter of the participants did.

jedna četvrtina ispitanika mislila je isto.

These findings may sound unbelievable,

Ovi rezultati možda zvuče neverovatno,

but they actually reflect a very common experience.

ali oni zapravo odražavaju veoma čest fenomen.

Our memories are sometimes unreliable.

Naša sećanja su ponekad nepouzdana.

And though we still don’t know precisely what causes this fallibility

Iako ne znamo šta tačno uzrokuje ovu manu

on a neurological level,

sa neurološkog gledišta,

research has highlighted some of the most common ways our memories

istraživanje je istaklo jedan od najčešćih načina na koje se naša sećanja

diverge from what actually happened.

razlikuju od onoga što se zaista desilo.

The mall study highlights how we can incorporate information

Istraživanje o tržnom centru pokazuje kako možemo da povežemo informaciju

from outside sources,

dobijenu iz spoljašnjih izvora,

like other people or the news,

drugih ljudi ili vesti na primer,

into our personal recollections without realizing it.

sa našim ličnim sećanjima, bez da to i primetimo.

This kind of suggestibility is just one influence on our memories.

Ta podložnost je samo jedan od faktora koji utiču na naše sećanje.

Take another study,

U jednom istraživanju

in which researchers briefly showed a random collection of photographs

naučnici su na kratko pokazali nasumičnu kolekciju fotografija

to a group of participants,

grupi ispitanika,

including images of a university campus none of them had ever visited.

uključujući slike univerzitetskog kampusa kojeg niko od ispitanika nije posetio.

When shown the images three weeks later,

Kada su im pokazali slike tri nedelje kasnije,

a majority of participants said that they had probably or definitely

većina ispitanika je rekla da je verovatno ili definitivno

visited the campus in the past.

posetila kampus u prošlosti.

The participants misattributed information from one context— an image they’d seen—

Ispitanici su pripisali informaciju iz jednog konteksta - sliku koju su videli -

onto another— a memory of something they believed they actually experienced.

na drugi - sećanje na nešto što su mislili da su zaista doživeli.

In another experiment, people were shown an image of a magnifying glass,

U drugom eksperimentu, ljudima su pokazali sliku lupe,

and then told to imagine a lollipop.

a zatim im rekli da zamisle lizalicu.

They frequently recalled that they saw the magnifying glass and the lollipop.

Ljudi su često zamislili i lupu i lizalicu zajedno.

They struggled to link the objects to the correct context—

Mučili su se da povežu objekte sa ispravnim kontekstom -

whether they actually saw them, or simply imagined them.

bez obzira da li su ih zapravo videli ili jednostavno zamislili.

Another study, where a psychologist questioned over 2,000 people

Drugo istraživanje, u kom je psiholog ispitivao preko 2.000 ljudi

on their views about the legalization of marijuana,

o njihovom stavu po pitanju legalizacije marihuane,

highlights yet another kind of influence on memory.

ističe još jedan od faktora koji utiče na sećanje.

Participants answered questions in 1973 and 1982.

Ispitanici su odgovarali na pitanja 1973. i 1982. godine.

Those who said they had supported marijuana legalization in 1973,

Oni koji su 1973. izjavili da podržavaju legalizaciju marihuane,

but reported they were against it in 1982,

ali su 1982. promenili mišljenje,

were more likely to recall that they were actually against legalization in 1973—

su često govorili da su 1973. zapravo bili protiv legalizacije -

bringing their old views in line with their current ones.

izjednačavajući nekadašnje stavove sa sadašnjim.

Our current opinions, feelings, and experiences

Naša trenutna mišljenja, osećanja i iskustva

can bias our memories of how we felt in the past.

mogu da utiču na sećanja ili osećanja u prošlosti.

In another study,

U jednom istraživanju,

researchers gave two groups of participants background information

naučnici su dvema grupama dali pozadinske informacije

on a historical war and asked them to rate the likelihood that each side would win.

o istorijskom ratu i tražili im da procene verovatnoću pobede obe zaraćene strane.

They gave each group the same information,

Svaka grupa dobila je istu informaciju,

except that they only told one group who had actually won the war—

sem što je samo jednoj grupi rečeno ko je zapravo osvojio rat -

the other group didn’t know the real world outcome.

druga grupa nije znala stvarni ishod.

In theory, both groups’ answers should be similar,

U teoriji, odgovori obe grupe bi trebalo da budu slični,

because the likelihood of each side winning

jer verovatnoća da bilo koja strana pobedi

isn’t effected by who actually won—

nije pod uticajem onog ko je zapravo pobedio -

if there’s a 20% chance of thunderstorms, and a thunderstorm happens,

ako je verovatnoća oluje 20 posto i do oluje zaista dođe,

the chance of thunderstorms doesn’t retroactively go up to 100%.

ta verovatnoća se ne povećava retroaktivno do 100 posto.

Still, the group that knew how the war ended

Međutim, grupa koja je znala kako se rat završio

rated the winning side as more likely to win than the group who did not.

izabrala je pobedničku stranu, naspram grupe koja nije znala.

All of these fallibilities of memory can have real-world impacts.

Sve ove mane pamćenja mogu da imaju uticaj u stvarnom svetu.

If police interrogations use leading questions with eye witnesses or suspects,

Ako se u ispitivanjima svedoka ili osumnjičenih koriste sugestivna pitanja,

suggestibility could result in incorrect identifications or unreliable confessions.

podložnost može da uzrokuje netačnu identifikaciju ili nepouzdana priznanja.

Even in the absence of leading questions,

Čak i kada se sugestivna pitanja ne koriste,

misattribution can lead to inaccurate eyewitness testimony.

pogrešna interpretacija može da dovede do netačnog svedočenja.

In a courtroom,

Na sudu,

if a judge rules a piece of evidence inadmissible

ako sudija proglasi dokaz kao neprihvatljiv

and tells jurors to disregard it, they may not be able to do so.

i kaže poroti da ga zanemari, oni to možda neće moći.

In a medical setting, if a patient seeks a second opinion

U medicinskom okviru, ako pacijent potraži drugo mišljenje,

and the second physician is aware of the first one’s diagnosis,

a drugi doktor zna za dijagnozu koju je postavio prvi,

that knowledge may bias their conclusion.

to znanje može da utiče na njegov zaključak.

Our memories are not ironclad representations of reality,

Naša sećanja nisu nepokolebljivi prikazi stvarnosti,

but subjective perceptions.

već subjektivna opažanja.

And there’s not necessarily anything wrong with that—

U suštini, ne postoji ništa loše u tome -

the problems arise when we treat memory as fact,

problemi se javljaju kada pamćenje posmatramo kao činjenicu,

rather than accepting this fundamental truth

umesto da prihvatimo tu osnovnu istinu

about the nature of our recollections.

o prirodi naših sećanja.