Are all of your memories real? - Daniel L. Schacter

Prevoditelj: Iva Vukalović Recezent: Sanda Liker

In a study in the 1990s,

U istraživanju u 1990-ima

participants recalled getting lost in a shopping mall as children.

sudionici su se prisjetili da su se kao djeca izgubili u šoping centru.

Some shared these memories in vivid detail—

Neki su podijelili ova sjećanja s puno živopisnih detalja -

one even remembered that the old man who rescued him

jedan se čak sjetio da je starac koji ga je spasio

was wearing a flannel shirt.

nosio flanelsku košulju.

But none of these people had actually gotten lost in a mall.

Ali nitko od ovih ljudi nikada se nije izgubio u šoping centru.

They produced these false memories

Stvorili su lažna sjećanja

when the psychologists conducting the study told them they’d gotten lost,

kad su im psiholozi koji su vodili istraživanje rekli da su se izgubili

and although they might not remember the incident,

te da iako se možda ne sjećaju tog događaja,

their parents had confirmed it.

njihovi su ga roditelji potvrdili.

And it wasn’t just one or two people who thought they remembered getting lost—

I nije samo par ljudi mislilo da se sjećaju kako su se izgubili -

a quarter of the participants did.

četvrtina sudionika je tako mislila.

These findings may sound unbelievable,

Ovakvi rezultati možda mogu zvučati nevjerojatno,

but they actually reflect a very common experience.

ali oni su dobar odraz veoma uobičajenog iskustva.

Our memories are sometimes unreliable.

Naša su sjećanja ponekad nepouzdana.

And though we still don’t know precisely what causes this fallibility

I iako još uvijek ne znamo točno što uzrokuje tu pogrešivost

on a neurological level,

na neurološkom nivou,

research has highlighted some of the most common ways our memories

istraživanja su istaknula neke od najčešćih načina na koje se naša sjećanja

diverge from what actually happened.

razilaze od onoga što se stvarno dogodilo.

The mall study highlights how we can incorporate information

Istraživanje o šoping centru ističe kako možemo pripojiti informacije

from outside sources,

iz vanjskih izvora,

like other people or the news,

kao što su drugi ljudi ili vijesti,

into our personal recollections without realizing it.

u naša osobna sjećanja bez da to primijetimo.

This kind of suggestibility is just one influence on our memories.

Ova vrsta navodljivosti samo je jedan od utjecaja na naša sjećanja.

Take another study,

Drugo istraživanje

in which researchers briefly showed a random collection of photographs

u kojem su znanstvenici nakratko pokazali nasumičnu kolekciju fotografija

to a group of participants,

grupi sudionika,

including images of a university campus none of them had ever visited.

uključujući slike sveučilišnog kampusa, nitko od njih nikada nije posjetio.

When shown the images three weeks later,

Kada su vidjeli slike tri tjedna kasnije,

a majority of participants said that they had probably or definitely

većina je sudionika rekla da su vjerojatno ili sigurno

visited the campus in the past.

u prošlosti posjetili kampus.

The participants misattributed information from one context— an image they’d seen—

Sudionici su pogrešno pripisali informacije iz jednog konteksta - slike koju su vidjeli

onto another— a memory of something they believed they actually experienced.

- u drugi - sjećanje nečega za što su vjerovali da su uistinu doživjeli.

In another experiment, people were shown an image of a magnifying glass,

U drugom eksperimentu, ljudima je bila pokazana slika povećala,

and then told to imagine a lollipop.

a zatim im je rečeno da zamisle lizalicu.

They frequently recalled that they saw the magnifying glass and the lollipop.

Često su se sjećali da su vidjeli povećalo i lizalicu.

They struggled to link the objects to the correct context—

Mučili su se s povezivanjem predmeta s njihovim točnim kontekstom -

whether they actually saw them, or simply imagined them.

bilo da su ih zapravo vidjeli ili su ih samo zamislili.

Another study, where a psychologist questioned over 2,000 people

Još jedno istraživanje, gdje je psiholog ispitao preko 2000 ljudi

on their views about the legalization of marijuana,

o njihovim stajalištima u vezi s legalizacijom marihuane,

highlights yet another kind of influence on memory.

ističe još jednu vrstu utjecaja na pamćenje.

Participants answered questions in 1973 and 1982.

Sudionici su odgovarali na pitanja 1973. i 1982. godine.

Those who said they had supported marijuana legalization in 1973,

Oni koji su rekli da podržavaju legalizaciju marihuane 1973.,

but reported they were against it in 1982,

ali su prijavili da su protiv nje 1982.,

were more likely to recall that they were actually against legalization in 1973—

vjerovatnije su se sjećali da su bili protiv legalizacije 1973. -

bringing their old views in line with their current ones.

i tako uskladili svoja stara stajališta s onim novima.

Our current opinions, feelings, and experiences

Naša sadašnja mišljenja, osjećaji i iskustva

can bias our memories of how we felt in the past.

mogu imati utjecaj na naša sjećanja onoga što smo osjećali u prošlosti.

In another study,

U drugom istraživanju,

researchers gave two groups of participants background information

znanstvenici su dali dvjema grupama sudionika popratne informacije

on a historical war and asked them to rate the likelihood that each side would win.

o povijesnom ratu i pitali ih da ocijene vjerojatnost da svaka strana pobijedi.

They gave each group the same information,

Svakoj su grupi dali iste informacije,

except that they only told one group who had actually won the war—

ali samo su jednoj grupi rekli tko je zapravo pobijedio u ratu -

the other group didn’t know the real world outcome.

druga grupa nije znala ishod stvarnog života.

In theory, both groups’ answers should be similar,

U teoriji odgovori obje grupe trebali bi biti slični

because the likelihood of each side winning

jer vjerojatnost da bilo koja strana pobijedi

isn’t effected by who actually won—

nije pod utjecajem onoga tko je zapravo pobijedio -

if there’s a 20% chance of thunderstorms, and a thunderstorm happens,

ako su šanse za oluju 20 %, i oluja se dogodi,

the chance of thunderstorms doesn’t retroactively go up to 100%.

šanse za oluju ne povećaju se retroaktivno do 100%.

Still, the group that knew how the war ended

Ipak, grupa koja je znala kako je rat završio

rated the winning side as more likely to win than the group who did not.

ocijenila je pobjednike kao vjerojatnije da pobijede u usporedbi s drugom grupom.

All of these fallibilities of memory can have real-world impacts.

Sve ove pogrešivosti pamćenja mogu imati utjecaj na stvarni svijet.

If police interrogations use leading questions with eye witnesses or suspects,

Ako policijske istrage koriste sugestivna pitanja s očevicima ili osumnjičenicima,

suggestibility could result in incorrect identifications or unreliable confessions.

navodljivost može dovesti do krivih identifikacija ili nepouzdanih priznanja.

Even in the absence of leading questions,

Čak i bez sugestivnih pitanja,

misattribution can lead to inaccurate eyewitness testimony.

pogrešno pripisivanje može dovesti do netočnih iskaza očevica.

In a courtroom,

U sudnici

if a judge rules a piece of evidence inadmissible

ako sudac odredi da se neki dokaz ne priznaje

and tells jurors to disregard it, they may not be able to do so.

i kaže porotnicima da ga zanemare, oni to možda neće moći učiniti.

In a medical setting, if a patient seeks a second opinion

U medicinskom okruženju, ako pacijent zatraži drugo mišljenje

and the second physician is aware of the first one’s diagnosis,

te drugi liječnik zna za prvu dijagnozu,

that knowledge may bias their conclusion.

to znanje može utjecati na njihov zaključak.

Our memories are not ironclad representations of reality,

Naša sjećanja nisu željezni prikazi stvarnosti

but subjective perceptions.

već subjektivne perspektive.

And there’s not necessarily anything wrong with that—

Ali u tome nema nužno ničeg krivog -

the problems arise when we treat memory as fact,

problemi se stvaraju kad postupamo s pamćenjem kao činjenicom,

rather than accepting this fundamental truth

umjesto prihvaćanja ove temeljne istine

about the nature of our recollections.

o prirodi naših sjećanja.