The psychology of post-traumatic stress disorder - Joelle Rabow Maletis

Prevoditelj: Mirela Ivoš Recezent: Sanda L

Many of us will experience some kind of trauma during our lifetime.

Sometimes, we escape with no long-term effects.

But for millions of us, those experiences linger,

causing symptoms like flashbacks,

nightmares,

Mnogi će od nas iskusiti neku vrstu traume tijekom svoga života.

and negative thoughts that interfere with everyday life.

This phenomenon, called post-traumatic stress disorder,

Ponekad izbjegnemo njenim trajnim posljedicama.

or PTSD,

Ali za milijune nas ta se iskustva razvlače,

isn’t a personal failing;

rather, it’s a treatable malfunction of certain biological mechanisms

uzrokujući simptome poput flashbacka,

noćnih mora

i negativnih misli koje se isprepliću sa svakodnevicom.

that allow us to cope with dangerous experiences.

Ovaj fenomen, znan kao posttraumatski stresni poremećaj

To understand PTSD,

we first need to understand how the brain processes a wide range of ordeals,

ili PTSP,

nije osobni nedostatak,

nego izlječiva malfunkcija određenih bioloških mehanizama

including the death of a loved one,

domestic violence,

koji nam omogućuju nošenje s opasnim iskustvima.

injury or illness,

abuse,

rape,

war,

Da bismo razumjeli PTSP,

car accidents,

prvo moramo razumjeti kako mozak procesira široki raspon teških iskušenja,

and natural disasters.

These events can bring on feelings of danger and helplessness,

uključujući smrt voljene osobe,

which activate the brain’s alarm system,

obiteljsko nasilje,

known as the “fight-flight-freeze” response.

ozljede ili bolest,

zlostavljanje,

When this alarm sounds,

silovanje,

rat,

the hypothalamic, pituitary, and adrenal systems,

prometne nesreće

i prirodne katastrofe.

Ti događaji mogu stvoriti osjećaje opasnosti i bespomoćnosti

known as the HPA axis,

work together to send signals to the autonomic nervous system.

koji aktiviraju sistem moždanog alarma

poznat kao odgovor "borba-bijeg-smrzavanje".

That’s the network that communicates with adrenal glands and internal organs

Kad se ovaj alarm oglasi,

to help regulate functions like heart rate,

hipotalamički, hipofizni i nadbubrežni sustavi,

digestion, and respiration.

poznati kao HPA os,

These signals start a chemical cascade

surađuju kako bi poslali signale parasimpatičkom živčanom sustavu.

that floods the body with several different stress hormones,

To je mreža koja komunicira s nadbubrežnim žlijezdama i unutarnjim organima

causing physiological changes that prepare the body to defend itself.

pomažući regulaciji funkcija poput otkucaja srca,

Our heart rate speeds up,

breathing quickens,

probave

i disanja.

and muscles tense.

Ti signali započinju kemijsku kaskadu

Even after a crisis is over,

koja poplavljuje tijelo s nekoliko različitih hormona stresa,

escalated levels of stress hormones may last for days,

uzrokujući fiziološke promjene koje pripremaju tijelo da bi se obranilo.

contributing to jittery feelings,

nightmares,

and other symptoms.

Brzina otkucaja srca se povećava,

For most people, these experiences disappear within a few days to two weeks

disanje ubrzava,

a mišići postaju napeti.

Čak i nakon što kriza završi,

as their hormone levels stabilize.

povišene razine hormona stresa mogu trajati danima,

But a small percentage of those who experience trauma

doprinoseći osjećajima nervoze,

have persistent problems

noćnim morama

—sometimes vanishing temporarily only to resurface months later.

i drugim simptomima.

Za većinu ljudi, ta iskustva nestaju unutar nekoliko dana do dva tjedna,

We don’t completely understand what’s happening in the brain,

kako se razine hormona stabiliziraju.

but one theory is that the stress hormone cortisol

Ali mali udio onih koji iskuse traumu

may be continuously activating the “fight-flight-freeze” response

ima trajne probleme

koji ponekad nestaju samo da bi se vratili mjesecima poslije.

while reducing overall brain functioning, leading to a number of negative symptoms.

Ne razumijemo u potpunosti što se događa u mozgu,

These symptoms often fall into four categories:

ali jedna je teorija da hormon stresa - kortizol -

intrusive thoughts, like dreams and flashbacks,

može doprinijeti aktivaciji odgovora "borba-bijeg-smrzavanje"

avoiding reminders of the trauma,

negative thoughts and feelings, like fear, anger, and guilt,

reducirajući ukupno funkcioniranje mozga, stvarajući nekolicinu negativnih simptoma.

and “reactive” symptoms like irritability and difficulty sleeping.

Ti simptomi obično se svrstavaju u četiri kategorije:

nametljive misli, poput snova i "flashbackova",

Not everyone has all these symptoms,

or experiences them to the same extent and intensity.

izbjegavajuće podsjetnike na traumu,

negativne misli i osjećaje, poput straha, ljutnje i krivnje,

When problems last more than a month, PTSD is often diagnosed.

te reaktivne simptome poput razdražljivosti i problema sa spavanjem.

Genetics,

on-going overwhelming stress,

and many risk factors like preexisting mental illnesses

Nemaju svi sve navedene simptome

niti ih proživljavaju u istom opsegu i intenzitetu.

or lack of emotional support,

likely play a role in determining who will experience PTSD.

Kad problemi traju dulje od mjeseca, često se dijagnosticira PTSP.

But the underlying cause is still a medical mystery.

Genetika,

trenutni preplavljujući stres

i mnogi rizični faktori, poput prijašnje mentalne bolesti

A major challenge of coping with PTSD is sensitivity to triggers,

ili manjak emocionalne podrške,

vjerojatno igraju ulogu u određivanju tko će iskusiti PTSP.

physical and emotional stimuli

that the brain associates with the original trauma.

Ali temeljni uzrok i dalje je medicinska misterija.

These can be everyday sensations that aren’t inherently dangerous

Glavni izazov u nošenju s PTSP-om je osjetljivost na okidače,

but prompt powerful physical and emotional reactions.

For example, the smell of a campfire

fizičke i emocionalne podražaje

could evoke the memory of being trapped in a burning house.

koje mozak povezuje s originalnom traumom.

To mogu biti svakodnevni doživljaji koji nisu svojstveno opasni,

For someone with PTSD,

that memory activates the same neurochemical cascade

ali potiču snažne fizičke i emocionalne reakcije.

as the original event.

Na primjer, miris logorske vatre

That then stirs up the same feelings of panic and helplessness

može pobuditi sjećanja na zatočenost unutar goruće kuće.

as if they’re experiencing the trauma all over again.

Za nekoga s PTSP-om,

Trying to avoid these triggers, which are sometimes unpredictable,

to sjećanje aktivira istu neurokemijsku kaskadu

kao i originalni događaj.

can lead to isolation.

To onda pobuđuje iste osjećaje panike i bespomoćnosti

That can leave people feeling invalidated,

ignored,

or misunderstood,

kao da iznova proživljava traumu.

like a pause button has been pushed on their lives

while the rest of the world continues around them.

Pokušavajući izbjeći ove okidače, koji su ponekad nepredvidljivi,

But, there are options.

može dovesti do izolacije.

If you think you might be suffering from PTSD,

Tada se ljudi mogu osjećati bezvrijedno,

the first step is an evaluation with a mental health professional

zanemareno

ili neshvaćeno,

kao da je netko pritisnuo pauzu na njihovom životu,

who can direct you towards the many resources available.

dok ostatak svijeta nastavlja oko njih.

Psychotherapy can be very effective for PTSD,

Ali, postoje opcije.

helping patients better understand their triggers.

Ako mislite da možda patite od PTSP-a,

And certain medications can make symptoms more manageable,

prvi korak je evaluacija s profesionalcem za mentalno zdravlje

as can self- care practices, like mindfulness and regular exercise.

koji vas može uputiti mnogim dostupnim izvorima pomoći.

Psihoterapija može biti vrlo učinkovita za PTSP,

What if you notice signs of PTSD in a friend or family member?

pomažući pacijentima bolje razumjeti svoje okidače.

Social support, acceptance, and empathy are key to helping and recovery.

I poneki lijekovi mogu učiniti simptome podnošljivijima,

Let them know you believe their account of what they’re experiencing,

kao i prakse samopomoći, kao što su meditacija i redovita vježba.

and that you don’t blame them for their reactions.

Što ako uočite znakove PTSP-a kod prijatelja ili člana obitelji?

If they’re open to it,

encourage them to seek evaluation and treatment.

Društvena podrška, prihvaćanje i empatija ključ su pomoći i oporavka.

PTSD has been called “the hidden wound”

because it comes without outward physical signs.

Dajte im do znanja da vjerujete u iskaz onoga što doživljavaju

But even if it’s an invisible disorder, it doesn’t have to be a silent one.

i da ih ne krivite za njihove reakcije.

Ako su otvoreni za to,

potaknite ih da potraže evaluaciju i tretman.

PTSP se naziva "skrivenom ranom"

jer dolazi bez vanjskih fizičkih znakova.

Ali čak iako je nevidljivi poremećaj, ne mora biti i nijemi.