Taiye Selasi: Don't ask where I'm from, ask where I'm a local | TED

Prevoditelj: Maja Covic Recezent: Ivan Stamenković

Last year, I went on my first book tour.

Prošle godine, imala sam prvu promociju svoje knjige.

In 13 months, I flew to 14 countries

U 13 mjeseci, letjela sam u 14 zemalja

and gave some hundred talks.

i održala oko stotinu govora.

Every talk in every country

Svaki govor u svakoj zemlji

began with an introduction,

započeo bi uvodom,

and every introduction began, alas, with a lie:

i svaki uvod započeo bi, na žalost, uz laž:

"Taiye Selasi comes from Ghana and Nigeria,"

"Taiye Selasi dolazi iz Gane i Nigerije,"

or "Taiye Selasi comes from England and the States."

ili "Taiye Selasii dolazi iz Engleske i SAD-a."

Whenever I heard this opening sentence,

Kada god bih čula ovu početnu rečenicu,

no matter the country that concluded it --

bez obzira kojom zemljom bi završila --

England, America, Ghana, Nigeria --

Engleskom, Amerikom, Ganom, Nigerijom--

I thought, "But that's not true."

pomislila bih, "Ali, to nije istina."

Yes, I was born in England and grew up in the United States.

Da, rođena sam u Engleskoj i odrasla sam u SAD-u.

My mum, born in England, and raised in Nigeria,

Moja majka, rođena u Engleskoj i odgajana u Nigeriji,

currently lives in Ghana.

trenutno živi u Gani.

My father was born in Gold Coast, a British colony,

Moj otac rođen je u Zlatnoj obali, britanskoj koloniji,

raised in Ghana,

odgajan je u Gani,

and has lived for over 30 years in the Kingdom of Saudi Arabia.

i preko 30 godina živi u Kraljevini Saudijskoj Arabiji.

For this reason, my introducers also called me "multinational."

Iz tog razloga, moji predstavljači su me također nazivali "multinacionalnom."

"But Nike is multinational," I thought,

"Nike je multinacionalan", pomislila bih,

"I'm a human being."

"Ja sam ljudsko biće."

Then, one fine day, mid-tour,

Zatim, jednoga dana, sredinom turneje,

I went to Louisiana, a museum in Denmark

otišla sam u Lousianu, muzej u Danskoj,

where I shared the stage with the writer Colum McCann.

gdje sam dijelila pozornicu sa spisateljem Columom McCannom.

We were discussing the role of locality in writing,

Razgovarali smo o tome kakvu ulogu ima lokalitet u pisanju,

when suddenly it hit me.

kada mi je odjednom sinulo.

I'm not multinational.

Ja nisam multinacionalna.

I'm not a national at all.

Nisam uopće nacionalna.

How could I come from a nation?

Kako mogu dolaziti iz neke nacije?

How can a human being come from a concept?

Kako ljudsko biće može proizlaziti iz koncepta?

It's a question that had been bothering me for going on two decades.

To me pitanje mučilo tijekom dva desetljeća.

From newspapers, textbooks, conversations,

Iz novina, udžbenika, razgovora,

I had learned to speak of countries

naučila sam govoriti o zemljama

as if they were eternal, singular, naturally occurring things,

kao da su one vječne, jedinstvene stvari koje nastaju prirodnim putem,

but I wondered:

ali sam se pitala:

to say that I came from a country

ako kažem da sam došla iz neke zemlje

suggested that the country was an absolute,

sugerira da je zemlja apsolutna,

some fixed point in place in time,

fiksna točka u određenom vremenu,

a constant thing, but was it?

konstanta, no je li zaista?

In my lifetime, countries had disappeared -- Czechoslovakia;

Tijekom mog života, zemlje su nestajale -- Čehoslovačka;

appeared -- Timor-Leste; failed -- Somalia.

nastajale -- Istočni Timor; ili su u raspadu -- Somalija.

My parents came from countries that didn't exist when they were born.

Moji roditelji dolaze iz zemalja koje nisu ni postojale kada su se rodili.

To me, a country -- this thing that could be born, die, expand, contract --

Meni se zemlja, ta stvar koja se može roditi, nestati, povećati se ili smanjiti,

hardly seemed the basis for understanding a human being.

jedva činila kao osnova za razumijevanje ljudskog bića.

And so it came as a huge relief to discover the sovereign state.

Stoga mi je kao veliko olakšanje došlo otkriće suverene države.

What we call countries are actually

Ono što mi nazivamo zemljama zapravo su

various expressions of sovereign statehood,

razni izrazi za suverenu državnost,

an idea that came into fashion only 400 years ago.

ideju koja je postala popularna prije tek 400 godina.

When I learned this, beginning my masters degree in international relations,

Kada samo to saznala, na početku svog diplomskog studija međunarodnih odnosa,

I felt a sort of surge of relief.

osjetila sam veliki val olakšanja.

It was as I had suspected.

Bilo je onako kako sam i pretpostavljala.

History was real, cultures were real,

Povijest je bila stvarna, kulture su bile stvarne,

but countries were invented.

no zemlje su izmišljene.

For the next 10 years, I sought to re- or un-define myself,

Tijekom sljedećih deset godina pokušavala sam re- i od-definirati sebe,

my world, my work, my experience,

svoj svijet, posao, iskustvo,

beyond the logic of the state.

izvan logike države.

In 2005, I wrote an essay, "What is an Afropolitan,"

Godine 2005. napisala sam esej, "Što je Afropolit,"

sketching out an identity that privileged culture over country.

skicirajući identitet koji se više fokusirao na kulturu nego zemlju.

It was thrilling how many people could relate to my experience,

Bilo je uzbudljivo okriti koliko se puno ljudi moglo poistovjetiti sa mnom,

and instructional how many others didn't buy my sense of self.

a i poučno koliko drugih ljudi nije razumjelo moje shvaćanje sebe.

"How can Selasi claim to come from Ghana," one such critic asked,

"Kako Selasi može tvrditi da dolazi iz Gane," pitao je jedan kritičar,

"when she's never known the indignities

"kada nikada nije iskusila poniženja

of traveling abroad on a Ghanian passport?"

tijekom putovanja u inozemstvo s ganskom putovnicom?"

Now, if I'm honest,

Ako ću biti iskrena,

I knew just what she meant.

znala sam o čemu govori.

I've got a friend named Layla who was born and raised in Ghana.

Imam prijateljicu Laylu koja je rođena i odrasla u Gani.

Her parents are third-generation Ghanians of Lebanese descent.

Njeni roditelji su treća generacija stanovnika Gane libanonskog porijekla.

Layla, who speaks fluent Twi, knows Accra like the back of her hand,

Layla, koja priča tečni Twi, savršeno poznaje Accru,

but when we first met years ago, I thought, "She's not from Ghana."

no kad smo se upoznale prije dosta godina, pomislila sam kako nije iz Gane.

In my mind, she came from Lebanon,

Činilo mi se da dolazi iz Libanona,

despite the patent fact that all her formative experience

usprkos očitoj činjenici da su se sva njena formativna iskustva

took place in suburban Accra.

dogodila u predgrađu Accre.

I, like my critics,

Ja, poput svojih kritičara,

was imagining some Ghana where all Ghanaians had brown skin

zamišljala sam neku Ganu gdje svi njeni građani imaju smeđu kožu

or none held U.K. passports.

ili gjde nitko nema britansku putovnicu.

I'd fallen into the limiting trap

Upala sam u ograničavajuću zamku

that the language of coming from countries sets --

koju stvara jezik dolaska iz neke zemlje,

the privileging of a fiction, the singular country,

privilegiranje fikcije, jedinstvene zemlje,

over reality: human experience.

umjesto stvarnosti; ljudskog iskustva.

Speaking with Colum McCann that day, the penny finally dropped.

Razgovarajući s Columom McCannom toga dana, napokon mi je postalo jasno.

"All experience is local," he said.

"Sva su iskustva lokalna," rekao je.

"All identity is experience," I thought.

"Cijeli identitet je iskustvo," pomislila sam.

"I'm not a national," I proclaimed onstage.

"Ja nisam nacionalna," izjavila sam na pozornici.

"I'm a local. I'm multi-local."

"Ja sam lokalka. Multi-lokalka."

See, "Taiye Selasi comes from the United States," isn't the truth.

Izjava da "Taiye Selasi dolazi iz SAD-a" nije istinita.

I have no relationship with the United States,

Nemam vezu sa SAD-om,

all 50 of them, not really.

svih 50 država, ne baš.

My relationship is with Brookline, the town where I grew up;

Imam vezu s Brooklineom, gradom gdje sam odrasla;

with New York City, where I started work;

s New Yorkom, gdje sam počela raditi;

with Lawrenceville, where I spend Thanksgiving.

s Lawrencevilleom, gdje provodim Dan zahvalnosti.

What makes America home for me is not my passport or accent,

Ono što Ameriku čini mojim domom nije moja putovnica ili naglasak,

but these very particular experiences

već vrlo specifična iskustva

and the places they occur.

i mjesta na kojima su se odvila.

Despite my pride in Ewe culture,

Usprkom tome što se ponosim Ewe kulturom,

the Black Stars, and my love of Ghanaian food,

Black Starsima i što volim gansku hranu,

I've never had a relationship with the Republic of Ghana, writ large.

nikada nisam imala značajnu vezu s Republikom Ganom.

My relationship is with Accra, where my mother lives,

Moja veza je s Accrom, gdje živi moja majka,

where I go each year,

i kamo ja odlazim svake godine,

with the little garden in Dzorwulu where my father and I talk for hours.

s malim vrtom u gradu Dzorwulu gdje satima razgovaram s ocem.

These are the places that shape my experience.

To su mjesta koja oblikuju moje iskustvo.

My experience is where I'm from.

Moje iskustvo je odakle ja dolazim.

What if we asked, instead of "Where are you from?" --

Što ako umjesto pitanja "Odakle si?"

"Where are you a local?"

pitamo "Gdje si lokalac?"

This would tell us so much more about who and how similar we are.

To bi nam mnogo više otkrilo tko smo i koliko smo slični.

Tell me you're from France, and I see what, a set of clichés?

Kažeš mi da si iz Francuske, a ja vidim niz klišeja?

Adichie's dangerous single story, the myth of the nation of France?

Adichieinu opasnu priču, mit o francuskoj naciji?

Tell me you're a local of Fez and Paris,

Kažeš mi da si lokalac u Fezu i Parizu,

better yet, Goutte d'Or, and I see a set of experiences.

ili još bolje, u četvrti Goutte d'Or, a ja vidim skup iskustava.

Our experience is where we're from.

Mi potječemo iz svojih iskustava.

So, where are you a local?

Gdje si onda lokalac?

I propose a three-step test.

Predlažem test od tri koraka.

I call these the three "R’s": rituals, relationships, restrictions.

To su rituali, veze i restrikcije.

First, think of your daily rituals, whatever they may be:

Prvo, razmislite o svojim dnevnim ritualima, kakvi god da jesu:

making your coffee, driving to work,

kuhanje kave, vožnja do posla,

harvesting your crops, saying your prayers.

skupljanje vaših usjeva, vaše molitve.

What kind of rituals are these?

Kakvi su to rituali?

Where do they occur?

Gdje se oni odvijaju?

In what city or cities in the world do shopkeepers know your face?

U kojem vas gradu ili gradovima prepoznaju vlasnici dućana?

As a child, I carried out fairly standard suburban rituals in Boston,

Kao dijete sam obavljala sasvim uobičajene rituale iz predgrađa u Bostonu,

with adjustments made for the rituals my mother brought from London and Lagos.

prilagođene zbog rituala koje je moja majka donijela iz Londona i Lagosa.

We took off our shoes in the house,

Izuvali smo cipele u kući,

we were unfailingly polite with our elders,

bez iznimke smo bili ljubazni prema starijima,

we ate slow-cooked, spicy food.

jeli smo začinjenu hranu koja se sporo kuha.

In snowy North America, ours were rituals of the global South.

U snježnoj Sjevernoj Americi, naši rituali pripadali su globalnom Jugu.

The first time I went to Delhi or to southern parts of Italy,

Tijekom prvog posjeta New Delhiju ili jugu Italije,

I was shocked by how at home I felt.

zaprepastilo me koliko sam se osjećala kao da sam kod kuće.

The rituals were familiar.

Rituali su bili poznati.

"R" number one, rituals.

Prvi korak - rituali.

Now, think of your relationships, of the people who shape your days.

Sada razmislite o vašim vezama, ljudima koji su prisutni u vašem životu.

To whom do you speak at least once a week,

S kim razgovarate bar jednom tjedno,

be it face to face or on FaceTime?

bilo uživo ili preko FaceTimea?

Be reasonable in your assessment;

Neka vaša procjena bude razumna:

I'm not talking about your Facebook friends.

ne govorim o vašim prijateljima na Facebooku.

I'm speaking of the people who shape your weekly emotional experience.

Govorim o ljudima koji utječu na vaše tjedne emocionalne doživljaje.

My mother in Accra, my twin sister in Boston,

Moja majka u Accri, moja sestra blizanka u Bostonu,

my best friends in New York:

moji najbolji prijatelji u New Yorku:

these relationships are home for me.

te veze za mene predstavljaju dom.

"R" number two, relationships.

Drugo pravilo - veze.

We're local where we carry out our rituals and relationships,

Lokalci smo tamo gdje možemo održavati svoje rituale i veze,

but how we experience our locality

no način na koji doživljavamo svoj lokalitet

depends in part on our restrictions.

dijelom ovisi o našim restrikcijama.

By restrictions, I mean, where are you able to live?

Pod time mislim - gdje imate mogućnost živjeti?

What passport do you hold?

Koju putovnicu imate?

Are you restricted by, say, racism, from feeling fully at home where you live?

Ograničava li vas, npr. rasizam, da se u potpunosti osjećate udomaćeni gdje živite?

By civil war, dysfunctional governance, economic inflation,

Ili građanski rat, nesposobna vlada, ekonomska inflacija,

from living in the locality where you had your rituals as a child?

da živite na mjestu gdje ste kao dijete obavljali svoje rituale?

This is the least sexy of the R’s,

Ovo je najmanje privlačno pravilo,

less lyric than rituals and relationships,

manje poetično od rituala i veza,

but the question takes us past "Where are you now?"

no pitanje više nije "Gdje si sada?"

to "Why aren't you there, and why?"

nego "Zašto nisi ondje?"

Rituals, relationships, restrictions.

Rituali, veze, restrikcije.

Take a piece of paper

Uzmite komad papira

and put those three words on top of three columns,

i napišite te tri riječi na vrh tri stupca,

then try to fill those columns as honestly as you can.

i zatim pokušajte što iskrenije popuniti stupce.

A very different picture of your life in local context,

Vrlo drukčija slika vašeg života u lokalnom kontekstu,

of your identity as a set of experiences,

vašeg identiteta kao skupa iskustava,

may emerge.

mogla bi proizaći kao rezultat.

So let's try it.

Pokušajmo onda.

I have a friend named Olu.

Imam prijatelja koji se zove Olu.

He's 35 years old.

Ima 35 godina.

His parents, born in Nigeria, came to Germany on scholarships.

Njegovi roditelji, rođeni u Nigeriji, došli su u Njemačku preko stipendije.

Olu was born in Nuremberg and lived there until age 10.

Olu je rođen u Nürnbergu, gdje je živio do 10. godine.

When his family moved to Lagos, he studied in London,

Kada se njegova obitelj preselila u Lagos, on je studirao u Londonu,

then came to Berlin.

a zatim je došao u Berlin.

He loves going to Nigeria --

Voli posjećivati Nigeriju,

the weather, the food, the friends --

vrijeme, hrana, prijatelji,

but hates the political corruption there.

ali mrzi političku korupciju ondje.

Where is Olu from?

Odakle je Olu?

I have another friend named Udo.

Imam drugog prijatelja koji se zove Udo.

He's also 35 years old.

I on ima 35 godina.

Udo was born in Córdoba, in northwest Argentina,

Udo je rođen u Córdobi, na sjeverozapadu Argentine,

where his grandparents migrated from Germany, what is now Poland,

kamo su njegovi baka i djed migrirali iz dijela Njemačke koji je danas Poljska,

after the war.

nakon rata.

Udo studied in Buenos Aires, and nine years ago came to Berlin.

Udo je studirao u Buenos Airesu, a prije devet godina stigao je u Berlin.

He loves going to Argentina -- the weather, the food, the friends --

Voli ići u Argentinu, vrijeme, hrana, prijatelji,

but hates the economic corruption there.

ali mrzi političku korupciju ondje.

Where is Udo from?

Odakle je Udo?

With his blonde hair and blue eyes, Udo could pass for German,

Sa svojom plavom kosom i plavim očima, Udo izgleda kao Njemac,

but holds an Argentinian passport, so needs a visa to live in Berlin.

no ima argentinsku putovnicu, tako da treba imati vizu kako bi živio u Berlinu.

That Udo is from Argentina has largely to do with history.

Činjenica da je Udo iz Argentine velikim je dijelom zasluga povijesti.

That he's a local of Buenos Aires and Berlin,

Činjenica da je on lokalac u Buenos Airesu i Berlinu,

that has to do with life.

to je zasluga života.

Olu, who looks Nigerian, needs a visa to visit Nigeria.

Olu, koji izgleda kao Nigerijac, treba vizu kako bi posjetio Nigeriju.

He speaks Yoruba with an English accent,

Govori joruba jezik s engleskim naglaskom,

and English with a German one.

i engleski jezik s njemačkim naglaskom.

To claim that he's "not really Nigerian," though,

Međutim, tvrdnja da on nije zaista Nigerijac,

denies his experience in Lagos,

negira njegovo iskustvo u Lagosu,

the rituals he practiced growing up,

rituale koje je obavljao tijekom odrastanja,

his relationship with family and friends.

njegovu vezu s obitelji i prijateljima.

Meanwhile, though Lagos is undoubtedly one of his homes,

U međuvremenu, iako je Lagos bez sumnje jedan od njegovih domova,

Olu always feels restricted there,

Olu se ondje uvijek osjeća sputano,

not least by the fact that he's gay.

ne samo zbog činjenice da je gay.

Both he and Udo are restricted by the political conditions

On i Udo sputani su zbog političkih uvjeta

of their parents' countries,

u zemljama njihovih roditelja,

from living where some of their most meaningful rituals

tako da ne mogu živjeti tamo gdje se neki njihovi najznačajniji rituali

and relationships occur.

i veze odvijaju.

To say Olu is from Nigeria and Udo is from Argentina

Tvrdnja da je Olu iz Nigerije. a Udo iz Argentine

distracts from their common experience.

odvlači nas od njihovih zajedničkih iskustava.

Their rituals, their relationships, and their restrictions are the same.

Njihovi rituali, njihove veze i njihove restrikcije su iste.

Of course, when we ask, "Where are you from?"

Naravno, kada pitamo "Odakle si?"

we're using a kind of shorthand.

koristimo svojevrsnu kraticu.

It's quicker to say "Nigeria" than "Lagos and Berlin,"

Jednostavnije je reći "Nigerija" nego "Lagos i Berlin",

and as with Google Maps, we can always zoom in closer,

i kao i na Google Maps, uvijek možemo zumirati bliže,

from country to city to neighborhood.

od zemlje na grad, pa na četvrt.

But that's not quite the point.

No nije u tome poanta.

The difference between "Where are you from?"

Razlika između "Odakle si?"

and "Where are you a local?"

i "Gdje si lokalac?"

isn't the specificity of the answer;

nije u specifičnosti odgovora;

it's the intention of the question.

već u cilju pitanja.

Replacing the language of nationality with the language of locality asks us

Promjena jezika nacionalnosti na jezik lokaliteta zahtijeva od nas

to shift our focus to where real life occurs.

da se usredotočimo na mjesto gdje se odvija pravi život.

Even that most glorious expression of countryhood, the World Cup,

Čak i najslavniji izraz simbola neke zemlje, Svjetsko prvenstvo,

gives us national teams comprised mostly of multilocal players.

nudi nam nacionalne timove koji su većinom sazdani od multilokalnih igrača.

As a unit of measurement for human experience,

Kao mjerna jedinica za ljudsko iskustvo,

the country doesn't quite work.

zemlja nije dovoljno učinkovita.

That's why Olu says, "I'm German, but my parents come from Nigeria."

Zato Olu trdi "Ja sam Njemac, ali moji roditelji su iz Nigerije."

The "but" in that sentence belies the inflexibility of the units,

Riječ "ali" u toj rečenici reflektira nefleksibilnost tih jedinica,

one fixed and fictional entity bumping up against another.

jedan fiksan i fikcionalan entitet koji se sudara s drugim takvim.

"I'm a local of Lagos and Berlin," suggests overlapping experiences,

"Ja sam lokalac Lagosa i Berlina," navodi na preklapajuća iskustva,

layers that merge together, that can't be denied or removed.

slojeve koji se sjedinjuju i koje se ne može poreći niti ukloniti.

You can take away my passport,

Možete mi oduzeti moju putovnicu,

but you can't take away my experience.

ali mi ne možete oduzeti moje iskustvo.

That I carry within me.

To nosim sa sobom.

Where I'm from comes wherever I go.

Mjesto odakle dolazim prati me kamo god da idem.

To be clear, I'm not suggesting that we do away with countries.

Da budem jasna, ne predlažem da treba ukinuti zemlje.

There's much to be said for national history,

Mnogo toga se može reći o nacionalnoj povijesti,

more for the sovereign state.

a još više o suverenoj državi.

Culture exists in community, and community exists in context.

Kultura postoji u zajednici, a zajednica postoji unutar konteksta.

Geography, tradition, collective memory: these things are important.

Zemljopis, tradicija, kolektivno sjećanje - sve ovo je važno.

What I'm questioning is primacy.

Ono što ja preispitujem jest prvenstvo.

All of those introductions on tour began with reference to nation,

Svi oni uvodi na turneji započeli su referencom o naciji,

as if knowing what country I came from would tell my audience who I was.

kao da informacija o tome iz koje zemlje dolazim govori mojoj publici tko sam ja.

What are we really seeking, though, when we ask where someone comes from?

No, što mi to zaista tražimo kada pitamo odakle je netko?

And what are we really seeing when we hear an answer?

I što mi to vidimo kada čujemo odgovor?

Here's one possibility:

Evo jedne mogućnosti:

basically, countries represent power.

u osnovi, zemlje predstavljaju moć.

"Where are you from?" Mexico. Poland. Bangladesh. Less power.

"Odakle si? Meksiko. Poljska. Bangladeš. Manje moći.

America. Germany. Japan. More power.

Amerika. Njemačka. Japan. Više moći.

China. Russia. Ambiguous.

Kina. Rusija. Nejasno.

(Laughter)

(Smijeh)

It's possible that without realizing it, we're playing a power game,

Moguće je da nesvjesno igramo igru moći,

especially in the context of multi-ethnic countries.

posebice u kontekstu multi-etničkih zemalja.

As any recent immigrant knows,

Kao što svaki aktualni imigrant zna,

the question "Where are you from?" or "Where are you really from?"

pitanje "Odakle si?" ili "Odakle si zaista?"

is often code for "Why are you here?"

često je šifra za "Zašto si ovdje?"

Then we have the scholar William Deresiewicz's writing

S druge strane imamo učenjaka Williama Deresiewicza i njegovo djelo

of elite American colleges.

o elitnim američkim koledžima.

"Students think that their environment is diverse

"Studenti misle da je njihova okolina raznolika

if one comes from Missouri and another from Pakistan --

ako je jedan iz Missourija, a drugi iz Pakistana --

never mind that all of their parents are doctors or bankers."

bez obzira što su svima njima roditelji liječnici ili bankari."

I'm with him.

Slažem se s njim.

To call one student American, another Pakistani,

Prozvati jednog studenta Amerikancem, a drugog Pakistancem,

then triumphantly claim student body diversity

i zatim pobjednički ustvrditi da je studentsko tijelo raznoliko

ignores the fact that these students are locals of the same milieu.

ignorira činjenicu da su ti studenti lokalci istoga miljea.

The same holds true on the other end of the economic spectrum.

To jednako vrijedi i na drugome kraju ekonomskog spektra.

A Mexican gardener in Los Angeles and a Nepali housekeeper in Delhi

Meksički vrtlar u Los Angelesu i nepalska kućna pomonica u Delhiju

have more in common in terms of rituals and restrictions

imaju mnogo više dodirnih točaka u pogledu rituala i restrikcija

than nationality implies.

nego što to nameće nacionalnost.

Perhaps my biggest problem with coming from countries

Moj vjerojatno najveći problem s idejom da se dolazi iz zemalja

is the myth of going back to them.

jest mit o ponovnom povratku u te zemlje.

I'm often asked if I plan to "go back" to Ghana.

Često me pitaju planiram li se "vratiti" u Ganu.

I go to Accra every year, but I can't "go back" to Ghana.

Odlazim u Accru svake godine, ali ne mogu se "vratiti" u Ganu.

It's not because I wasn't born there.

Ne zato što tamo nisam rođena.

My father can't go back, either.

Ni moj otac se ne može vratiti.

The country in which he was born,

Zemlja u kojoj je on rođen,

that country no longer exists.

više ne postoji.

We can never go back to a place and find it exactly where we left it.

Nikada se ne možemo vratiti na neko mjesto i vidjeti da je ostalo nepromjenjeno.

Something, somewhere will always have changed,

Nešto, negdje uvijek će biti izmijenjeno,

most of all, ourselves.

a najviše od svega, mi sami.

People.

Ljudi.

Finally, what we're talking about is human experience,

Napokon, ovdje govorimo o ljudskom iskustvu,

this notoriously and gloriously disorderly affair.

toj zloglasno i slavno nesređenoj avanturi.

In creative writing, locality bespeaks humanity.

U kreativnom pisanju, lokalnost nagovješćuje ljudskost.

The more we know about where a story is set,

Što više znamo o mjestu radnje neke priče,

the more local color and texture,

to je više boje i teksture,

the more human the characters start to feel,

što više likove priče djeluju ljudskije,

the more relatable, not less.

to je lakše poistovjetiti se s njima, a ne manje.

The myth of national identity and the vocabulary of coming from

Mit o nacionalnom identitetu i vokabular koji nameće ideju dolaska od nekuda

confuses us into placing ourselves into mutually exclusive categories.

zbunjuje nas tako da sami sebe svrstavamo u međusobno isključive kategorije.

In fact, all of us are multi -- multi-local, multi-layered.

Zapravo smo svi multi: multi-lokalni, višesložni.

To begin our conversations with an acknowledgement of this complexity

Ako započnemo razgovor priznajući ovu kompleksnost,

brings us closer together, I think, not further apart.

vjerujem da će nas to zbližiti, a ne udaljiti.

So the next time that I'm introduced,

Zato, sljedeći put kada će me najavljivati

I'd love to hear the truth:

voljela bih čuti istinu:

"Taiye Selasi is a human being, like everybody here.

"Taiye Selasi je ljudsko biće kao i svatko ovdje.

She isn't a citizen of the world, but a citizen of worlds.

Ona nije građanka svijeta, već građanka svijetova.

She is a local of New York, Rome and Accra."

Ona je lokalka u New Yorku, Rimu i Accri."

Thank you.

Hvala.

(Applause)

(Pljesak)