Who decides what art means? - Hayley Levitt

Prevoditelj: Irma Komljenović Recezent: Sanda L

Imagine you and a friend are strolling through an art exhibit

Zamisli da s prijateljem tumaraš izložbom

and a striking painting catches your eye.

i zamijetite upečatljivu sliku.

The vibrant red appears to you as a symbol of love,

Žarka crvena izgleda ti kao simbol ljubavi,

but your friend is convinced it's a symbol of war.

no tvoj prijatelj je uvjeren da je to simbol rata.

And where you see stars in a romantic sky,

Ondje gdje ti vidiš zvijezde na romantičnom nebu,

your friend interprets global warming-inducing pollutants.

tvoj prijatelj vidi zagađivače uzrokovane globalnim zatopljenjem.

To settle the debate, you turn to the internet, where you read

Kako biste riješili raspravu, okrećete se internetu, gdje pročitate

that the painting is a replica of the artist's first-grade art project:

da je slika replika projekta umjetnice iz prvog razreda:

Red was her favorite color and the silver dots are fairies.

crvena joj je bila najdraža boja, a srebrne točkice su vile.

You now know the exact intentions that led to the creation of this work.

Sada znaš točne namjere koje su dovele do stvaranja ovog djela.

Are you wrong to have enjoyed it as something the artist didn’t intend?

Jesi li u krivu ako si uživao u nečemu što umjetnik nije namjeravao?

Do you enjoy it less now that you know the truth?

Uživaš li manje sada kada znaš istinu?

Just how much should the artist's intention

Koliko bi točno umjetnikova namjera

affect your interpretation of the painting?

trebala utjecati na tvoju interpretaciju slike?

It's a question that's been tossed around

To je pitanje koje kruži

by philosophers and art critics for decades, with no consensus in sight.

među filozofima i kritičarima umjetnosti već desetljećima, bez konsenzusa.

In the mid-20th century,

Sredinom 20. stoljeća,

literary critic W.K. Wimsatt and philosopher Monroe Beardsley

književni kritičar W. K. Wimsatt i filozof Monroe Beardsley

argued that artistic intention was irrelevant.

tvrdili su kako je umjetnikova namjera nevažna.

They called this the Intentional Fallacy:

Nazvali su to Greškom namjere:

the belief that valuing an artist's intentions was misguided.

vjerovanje da je vrednovanje umjetnikovih namjera zabluda.

Their argument was twofold:

Njihov argument bio je dvostran:

First, the artists we study are no longer living,

Kao prvo, umjetnici koje proučavamo više nisu živi,

never recorded their intentions,

njihove namjere nisu zabilježene

or are simply unavailable to answer questions about their work.

ili su jednostavno nedostupni da bi odgovorili na pitanja o vlastitim djelima.

Second, even if there were a bounty of relevant information,

Zatim, čak i da postoji gomila relevantnih informacija,

Wimsatt and Beardsley believed

Wimsatt i Beardsley su vjerovali

it would distract us from the qualities of the work itself.

da bi nas udaljile od kvalitete samoga djela.

They compared art to a dessert:

Umjetnost su usporedili s desertom:

When you taste a pudding,

kada probaš puding,

the chef's intentions don't affect whether you enjoy its flavor or texture.

namjere kuhara ne utječu na to uživaš li u njegovom ukusu ili teksturi.

All that matters, they said, is that the pudding "works."

Sve što je važno, rekli su, je da puding "djeluje".

Of course, what "works" for one person might not "work" for another.

Naravno, ono što "djeluje" jednoj osobi, možda ne "djeluje" drugoj.

And since different interpretations appeal to different people,

A kako se različite interpretacije sviđaju različitim ljudima,

the silver dots in our painting could be reasonably interpreted as fairies,

srebrne točke na našoj slici mogle bi razumljivo biti tumačene kao vile,

stars, or pollutants.

zvijezde ili zagađivači.

By Wimsatt and Beardsley's logic, the artist's interpretation of her own work

Po logici Wimsatta i Beardsleyja, umjetničina interpretacija vlastitog djela

would just be one among many equally acceptable possibilities.

bila bi samo jedna od mnogih jednako prihvatljivih mogućnosti.

If you find this problematic,

Ako to smatraš problematičnim,

you might be more in line with Steven Knapp and Walter Benn Michaels,

možda su ti bliži Steven Knapp i Walter Benn Michaels,

two literary theorists who rejected the Intentional Fallacy.

dva književna teoretičara koja su odbacila Grešku namjere.

They argued that an artist's intended meaning

Tvrdili su da je umjetnikovo namjeravano značenje,

was not just one possible interpretation,

ne jedno od mogućih interpretacija,

but the only possible interpretation.

nego jedina moguća interpretacija.

For example, suppose you're walking along a beach

Na primjer, zamisli da hodaš plažom

and come across a series of marks in the sand that spell out a verse of poetry.

i naiđeš na skup znakova u pijesku koji čine stih poezije.

Knapp and Michaels believed the poem would lose all meaning

Knapp i Michaels vjerovali su da bi pjesma izgubila svo značenje

if you discovered these marks were not the work of a human being,

kad bi otkrio da ti znakovi nisu djelo čovjeka,

but an odd coincidence produced by the waves.

nego čudna slučajnost stvorena valovima.

They believed an intentional creator

Vjerovali su da je stvaratelj s namjerom

is what makes the poem subject to understanding at all.

ono što čini pjesmu pogodnu shvaćanju.

Other thinkers advocate for a middle ground,

Drugi mislioci pristalice su sredine,

suggesting that intention is just one piece in a larger puzzle.

sugerirajući da je namjera samo jedan djelić puno veće slagalice.

Contemporary philosopher Noel Carroll took this stance,

Suvremeni filozof Noel Carroll zauzeo je taj stav,

arguing that an artist's intentions are relevant to their audience

tvrdeći da su umjetnikove namjere važne publici

the same way a speaker's intentions

isto kao što su namjere govornika

are relevant to the person they’re engaging in conversation.

važne osobi s kojom razgovara.

To understand how intentions function in conversation,

Da bi se lakše shvatilo kako namjere u razgovoru funkcioniraju,

Carroll said to imagine someone holding a cigarette and asking for a match.

Carroll je rekao da trebamo zamisliti osobu koja drži cigaretu i traži šibicu.

You respond by handing them a lighter,

Reagiraš tako da joj daš upaljač,

gathering that their motivation is to light their cigarette.

shvativši da je njena motivacija upaliti cigaretu.

The words they used to ask the question are important,

Riječi korištene da se stvori pitanje su važne,

but the intentions behind the question dictate your understanding and ultimately,

no namjere iza pitanja diktiraju tvoje shvaćanje i, naposljetku,

your response.

tvoj odgovor.

So which end of this spectrum do you lean towards?

Kojem kraju ovog spektra ti naginješ?

Do you, like Wimsatt and Beardsley, believe that when it comes to art,

Slično Wimsattu i Beardsleyju, vjeruješ li da bi u umjetnosti

the proof should be in the pudding?

dokaz trebao biti u pudingu?

Or do you think that an artist's plans and motivations for their work

Ili misliš da planovi i motivacija umjetnika za njihovo djelo

affect its meaning?

utječe na njegovo značenje?

Artistic interpretation is a complex web

Interpretacija umjetnosti složena je mreža

that will probably never offer a definitive answer.

u kojoj se, vjerojatno, nikad neće doći do konačnog odgovora.