Why should you read "The Handmaid's Tale"? - Naomi R. Mercer

Prevoditelj: Sanda L Recezent: Ivan Stamenković

In Margaret Atwood's near-future novel, "The Handmaid's Tale,"

U „Sluškinjinoj priči", romanu o bliskoj budućnosti Margaret Atwood,

a Christian fundamentalist regime called the Republic of Gilead

kršćanski fundamentalistički režim, nazvan Republika Gilead,

has staged a military coup and established a theocratic government

organizirao je vojni puč i uspostavio teokratsku diktaturu

in the United States.

u Sjedinjenim Državama.

The regime theoretically restricts everyone,

Teoretski, režim ograničava svakoga,

but in practice a few men have structured Gilead so they have all the power,

no u praksi, nekoliko muškaraca postavilo je Gilead tako da oni imaju svu moć,

especially over women.

naročito nad ženama.

The Handmaid's Tale is what Atwood calls speculative fiction,

„Sluškinjinu priču" autorica naziva spekulativnom fikcijom,

meaning it theorizes about possible futures.

što znači da daje teorije o mogućim budućnostima.

This is a fundamental characteristic

Ovo je temeljno obilježje

shared by both utopian and dystopian texts.

koju dijele i utopijski i distopijski tekstovi.

The possible futures in Atwood's novels are usually negative, or dystopian,

Moguće budućnosti u Atwoodinim romanima obično su negativne, tj. distopijske,

where the actions of a small group have destroyed society as we know it.

u kojima su djelovanja neke male grupe uništila društvo kakvo poznajemo.

Utopian and dystopian writing tends to parallel political trends.

Utopijska i distopijska djela teže ocrtavanju paralela političkih trendova.

Utopian writing frequently depicts an idealized society

Utopijska djela često oslikavaju idealizirano društvo

that the author puts forth as a blueprint to strive toward.

koje pisac stavlja pred nas kao primjer kojem treba težiti.

Dystopias, on the other hand,

Distopije, s druge strane,

are not necessarily predictions of apocalyptic futures,

nisu nužno predviđanja apokaliptične budućnosti,

but rather warnings about the ways in which societies can set themselves

već prije upozorenja o načinima kako se društva mogu urediti

on the path to destruction.

na putu prema uništenju.

The Handmaid's Tale was published in 1985, when many conservative groups

„Sluškinjina priča" je objavljena 1985., kada su mnoge konzervativne grupe

attacked the gains made by the second-wave feminist movement.

napadale dostignuća koja je postigao drugi val feminističkog pokreta.

This movement had been advocating greater social and legal equality for women

Ovaj pokret je zagovarao veću društvenu i pravnu jednakost žena

since the early 1960s.

još od ranih 1960-ih.

The Handmaid's Tale imagines a future in which the conservative

„Sluškinjina priča" zamišlja budućnost u kojoj je konzervativni

counter-movement gains the upper hand

protupokret postigao prevlast

and not only demolishes the progress women had made toward equality,

i ne samo da je uništio napredak u jednakosti kojeg su žene postigle,

but makes women completely subservient to men.

već je žene učinio potpuno podređenima muškarcima.

Gilead divides women in the regime into distinct social classes

Gilead dijeli žene unutar režima u različite društvene klase,

based upon their function as status symbols for men.

ovisno o njihovim funkcijama kao statusnim simbolima za muškarce.

Even their clothing is color-coded.

I boja njihove odjeće ima značenje.

Women are no longer allowed to read

Ženama više nije dozvoljeno čitati

or move about freely in public,

ili se slobodno kretati u javnosti,

and fertile women are subject to state-engineered rape

a plodne žene su podvrgnute silovanjima koje je osmislila država

in order to give birth to children for the regime.

kako bi za potrebe režima rađale djecu.

Although The Handmaid's Tale is set in the future,

Iako se „Sluškinjina priča" odvija u budućnosti,

one of Atwood's self-imposed rules in writing it

jedno od pravila, koje je Atwood pri pisanju nametnula samoj sebi,

was that she wouldn't use any event

je da neće koristiti nijedan događaj

or practice that hadn't already happened in human history.

ili praksu koja se već nije dogodila u ljudskoj povijesti.

The book is set in Cambridge, Massachusetts,

Radnja knjige se odvija u Cambridgeu, državi Massachusetts,

a city that during the American colonial period

u gradu kojim su tijekom američkog kolonijalnog razdoblja

had been ruled by the theocratic Puritans.

vladali teokratski puritanci.

In many ways, the Republic of Gilead resembles the strict rules

Na razne načine, Republika Gilead oslikava strogu vladavinu

that were present in Puritan society:

koja je bila prisutna u puritanskom društvu:

rigid moral codes,

stroga moralna pravila,

modest clothing,

skromna odjeća,

banishment of dissenters,

progon pobunjenika

and regulation of every aspect of people's lives and relationships.

i regulacija svakog aspekta ljudskih života i odnosa.

For Atwood, the parallels to Massachusett's Puritans

Za Atwood su paralele s puritancima Massachusettsa

were personal as well as theoretical.

bile jednako i osobne i teoretske.

She spent several years studying the Puritans at Harvard

Provela je nekoliko godina izučavajući puritance na Harvardu

and she's possibly descended from Mary Webster,

i vjerojatno je u rodu s Mary Webster,

a Puritan woman accused of witchcraft who survived her hanging.

puritanke koja je optužena za čarobnjaštvo i koja je preživjela vlastito vješanje.

Atwood is a master storyteller.

Atwood je majstorica pripovijedanja.

The details of Gilead, which we've only skimmed the surface of,

Detalji o Gileadu, kojima jedva da smo zagrebli po površini,

slowly come into focus through the eyes of its characters,

polako postaju središte naše pažnje promatrani očima likova,

mainly the novel's protagonist Offred,

prije svega glavne junakinje Fredove,

a handmaid in the household of a commander.

sluškinje u kućanstvu zapovjednika.

Before the coup that established Gilead,

Prije puča kojim je uspostavljen Gilead,

Offred had a husband, a child, a job, and a normal, middle-class American life.

Fredova je imala supruga, dijete, posao i običan život Amerikanke srednjeg staleža.

But when the fundamentalist regime comes into power,

Međutim, kada je fundamentalistički režim došao na vlast,

Offred is denied her identity,

Fredovoj je uskraćen identitet,

separated from her family,

odvojena je od obitelji

and reduced to being, in Offred's words,

i svedena na, prema njezinim riječima,

"a two-legged womb for increasing Gilead's waning population."

„utrobu na dvije noge za porast broja stanovništva Gileada koje je u padu."

She initially accepts the loss of her fundamental human rights

U početku prihvaća gubitak svojih temeljnih ljudskih prava

in the name of stabilizing the new government.

u ime stabilizacije nove vlade.

But state control soon extends into attempts to control the language,

Međutim, državna kontrola se uskoro širi na pokušaje kontrole jezika,

behavior,

ponašanja

and thoughts of herself and other individuals.

i razmišljanja o sebi i drugim pojedincima.

Early on, Offred says,

Već rano u romanu, Fredova kaže:

"I wait. I compose myself.

„Čekam. Sastavljam samu sebe.

My self is a thing I must compose, as one composes a speech."

Moje "ja" je ono što moram sastaviti, kao što netko sastavlja govor."

She likens language to the formulation of identity.

Jezik poistovjećuje s identitetom.

Her words also acknowledge the possibility of resistance,

Njene riječi također potvrđuju mogućnost otpora,

and it's resistance, the actions of people who dare to break the political,

a otpor, postupci ljudi koji se usuđuju prekršiti politička,

intellectual,

intelektualna

and sexual rules,

i seksualna pravila,

that drives the plot of the Handmaid's Tale.

ono je što pokreće zaplet „Sluškinjine priče".

Ultimately, the novel's exploration of the consequences of complacency,

Naposljetku, istraživanje posljedica pomirljivosti

and how power can be wielded unfairly,

i toga kako moć može biti nepravedno korištena,

makes Atwood's chilling vision of a dystopian regime ever relevant.

ono je što čini Atwoodinu jezivu viziju distopijskog režima još relevantnijom.