What is “normal” and what is “different”? - Yana Buhrer Tavanier

Prevoditelj: Petra Lauš Recezent: Ivan Luka Sabolović

In 1945, two sculptures meant to represent the average man and woman

Godine 1945. skulpture koje su trebale predstavljati prosječnog muškarca i ženu

in the United States

u SAD-u

went on exhibit at the American Museum of Natural History.

izložene su u Američkom prirodoslovnom muzeju.

Based on measurements taken from tens of thousands of young men and women,

Na temelju mjera uzetih od desetaka tisuća muškaraca i žena,

they were called Norma and Normman.

nazvani su Norma i Normman.

That same year, a contest launched to find a living embodiment of Norma.

Te je godine pokrenuto natjecanje u traženju stvarnog utjelovljenja Norme.

Normal is often used as a synonym for “typical,” “expected,”

Normalno se često koristi kao sinonim za “tipično”, “očekivano”

or even “correct.”

ili čak “ispravno”.

By that logic, most people should fit the description of normal.

Po toj logici, većina ljudi trebala bi odgovarati opisu normalnog.

And yet, not one of almost 4,000 women who participated in the contest

No ipak nijedna od gotovo 4000 žena koje su sudjelovale u natjecanju

matched Norma, the supposedly “normal” woman.

nije odgovarala Normi, navodnoj “normalnoj” ženi.

This puzzle isn’t unique to Norma and Normman, either—

Ova zagonetka Norme i Normmana nije jedina,

time and time again, so-called normal descriptions

opetovano ispada da tzv. normalni opisi

of our bodies, minds, and perceptions have turned out to match almost no one.

naših tijela, umova i percepcije ne odgovaraju gotovo nikome.

And yet, a lot of the world is constructed around a foundation of normalcy.

No ipak, velik dio svijeta izgrađen je na temelju normalnosti.

So what does normal actually mean— and should we be relying on it so much?

Pa što onda znači normalno i trebamo li se toliko oslanjati na to?

In statistics, a normal distribution describes a set of values

Statistički, normalna raspodjela opisuje grupu vrijednosti

that fall along a bell curve.

koje pripadaju zvonolikoj krivulji.

The average, or mean, of all the values is at the very center,

Prosječna vrijednost svih vrijednosti nalazi se u sredini

and most other values fall within the hump of the bell.

i većina drugih vrijednosti nalazi se u “grbi“ zvona.

These curves can be tall, with most values inside a narrow range,

Krivulje mogu biti visoke i većina vrijednosti može biti uskog raspona

or long and flat, with only a slight bias towards the average.

ili krivulja može biti dugačka i plosnata s blagim izbočenjem prosječne vrijednosti.

What makes the distribution normal is that it follows this curved shape.

Ono po čemu je raspodjela normalna je to što prati zakrivljeni oblik

Normal doesn’t describe a single data point, but a pattern of diversity.

Normalno ne opisuje jedan podatak, već raznoliki uzorak.

Many human traits, like height, follow a normal distribution.

Mnoge ljudske karakteristike, poput visine, prate normalnu raspodjelu.

Some people are very tall or very short,

Neki ljudi su vrlo visoki ili vrlo niski,

but most people fall close to the overall average.

no većina ljudi nalazi se kod prosječne vrijednosti.

Outside of statistics, normal often refers to an average—

Izvan statistike, normalno se često odnosi na prosjek,

like the single number pulled from the fattest part of the bell curve—

kao što je broj koji se nalazi na najdebljem dijelu zvonolike krivulje

that eliminates all the nuance of the normal distribution.

i koji eliminira nijanse normalne raspodjele.

Norma and Norman’s proportions came from such averages.

Normine i Normanove proporcije došle su iz takvih prosjeka.

Applied to individuals, whether someone is considered normal

Kada se primijene na pojedince, to smatra li se nekoga normalnim

usually depends on how closely they hew to this average.

većinom ovisi o tome koliko je blizu prosjeka.

At best, such definitions of normal fail to capture variation.

U najmanju ruku, takve definicije normalnog ne obuhvaćaju raznolikost.

But oftentimes, our calculations of normal are even more flawed.

Često naše kalkulacije normalnog imaju još više mana.

Take the BMI— or Body Mass Index.

Primjer je BMI ili indeks tjelesne mase.

BMI is a measure of weight relative to height,

BMI je mjera odnosa težine i visine

with different ratios falling into “underweight,”

s raznim omjerima, od “pothranjenosti”

“normal weight,” “overweight,” and “obese” ranges.

“normalne težine” i “viška težine” do “pretilosti”.

Generally, only BMIs that correspond to normal weight are considered healthy.

Općenito se samo BMI koji odgovara normalnoj težini smatra zdravim.

But BMI is not always an accurate predictor of health,

No BMI nije uvijek ispravni pokazatelj zdravlja

or even of what’s a healthy weight.

ili zdrave težine.

BMI doesn’t take into account body fat percentage,

BMI ne uzima u obzir postotak tjelesne masnoće,

body fat distribution, levels of physical activity, or blood pressure.

raspodjelu tjelesne masnoće, razinu fizičke aktivnosti ili krvni tlak.

And yet, those who fall outside the so-called normal range

I svejedno se onima koji nisu u rasponu normalne težine

are commonly advised that losing or gaining weight

obično savjetuje da će mršavljenjem ili debljanjem

will improve their health.

poboljšati zdravlje.

When we apply a standard of normal to all of humanity

Ako primijenimo standard normalnog na cijelo čovječanstvo

that’s based on data from a non-representative slice,

koji se temelji na podacima iz nereprezentativnog uzorka,

we’re not just choosing one point on the distribution,

ne samo da biramo jedan dio iz raspodjele,

we’re choosing it from the wrong distribution.

već ga biramo iz pogrešne raspodjele.

A lot of behavior science research draws from samples that are pretty WEIRD—

Veliki dio istraživanja ljudskog ponašanja temelji se na čudnim uzorcima,

meaning Western, educated, industrialized, rich, and democratic.

tj. na Zapadnim, obrazovanim, industrijaliziranim i demokratskim.

These features can skew norms

Ove značajke mogu iskrivljavati norme

even in research that doesn’t have an obvious link to them.

čak i u istraživanjima s kojima su naizgled nepovezana.

Take the famed Muller-Lyer optical illusion:

Primjer je poznata Müller-Lyerova optička iluzija:

it’s normal to think one of the two lines is longer,

normalno je misliti da je jedna od dvije linije duža,

when they’re actually the same length.

a zapravo su iste duljine.

At least, it is if you’re an American undergraduate.

Barem ako ste diplomirali u SAD-u.

A team of anthropologists and psychologists

Tim antropologa i psihologa

otkrio je da je mnogo manja mogućnost da linije zavaraju druge demografske skupine.

found other demographic groups were much less susceptible—

members of the San people of the Kalahari

Bušmane u pustinji Kalahari

weren’t susceptible to the illusion at all.

iluzija uopće nije zavarala.

When these limited or inaccurate definitions of normal

Kada se ove ograničene ili netočne definicije normalnog

are used to make decisions that impact people’s lives,

koriste za donošenje odluka koje utječu na ljudske živote,

they can do real harm.

mogu napraviti stvarnu štetu.

Historically, such concepts of normal have been hugely influential.

Kroz povijest su takvi koncepti normalnog imali snažne utjecaje.

The Eugenics Movement of the early 20th century weaponized the concept of normal,

Eugenički pokret ranog 20. stoljeća koristio je koncept normalnog

using it to justify exclusion, violence, and even extermination

kako bi opravdao isključenje, nasilje te čak istrebljenje

of those deemed not normal.

onih koje se nije smatralo normalnima.

To this day, people are often targeted and discriminated against

I danas se ljudi često mogu naći na meti diskriminacije

on the basis of disabilities, mental health issues, sexual orientations,

na temelju invaliditeta, psihičkih problema, seksualne orijentacije,

gender identities, and other features deemed “not normal.”

spolnog identiteta i ostalih značajki koje se smatraju “nenormalnima”.

But the reality is that the differences in our bodies, minds,

No stvarnost je da različitost naših tijela, umova,

perceptions, and ideas about the world around us—

percepcija i ideja o svijetu oko nas

in short, diversity— is the true normal.

ukratko, raznolikost, je zapravo normalno.