The fascinating history of cemeteries - Keith Eggener

Prevoditelj: Petra Lauš Recezent: Sanda L

Spindly trees,

Tanko drveće,

rusted gates,

hrđava vrata,

crumbling stone,

kamen koji se mrvi,

a solitary mourner—

osamljeni ožalošćeni -

these things come to mind when we think of cemeteries.

te nam stvari padaju na pamet kada se sjetimo groblja.

But not so long ago,

Ali ne tako davno

many burial grounds were lively places,

mnoga su groblja bila živahna mjesta

with blooming gardens and crowds of people

s vrtovima koji cvjetaju i mnoštvom ljudi

strolling among the headstones.

koji šeću oko nadgrobnih spomenika.

How did our cemeteries become what they are today?

Kako su groblja postala ono što su danas?

Some have been around for centuries,

Neka postoje stoljećima,

like the world’s largest, Wadi al-Salaam,

poput najvećeg groblja na svijetu pod nazivom Wadi al-Salaam,

where more than five million people are buried.

gdje je pokopano više od pet milijuna ljudi.

But most of the places we’d recognize as cemeteries are much younger.

Većina mjesta koja bismo prepoznali kao groblja mnogo su mlađa.

In fact, for much of human history,

Zapravo, kroz veći dio ljudske povijesti

we didn’t bury our dead at all.

nismo uopće pokapali mrtve.

Our ancient ancestors had many other ways of parting with the dead loved ones.

Naši su se preci rastajali od voljenih preminulih na mnogo načina.

Some were left in caves,

Neke su ostavljali u špiljama,

others in trees

druge na drveću ili vrhovima planina.

or on mountaintops.

Still others were sunk in lakes,

Neke su potopili u jezera, pustili da otplove,

put out to sea,

ritually cannibalized,

pojeli u kanibalističkom obredu ili kremirali.

or cremated.

All of these practices,

Svi su ti postupci, iako se neki od njih danas čine neobičnima,

though some may seem strange today,

were ways of venerating the dead.

bili načini iskazivanja poštovanja preminulima.

By contrast, the first known burials

Naprotiv, prvi su poznati pokopi prije otprilike 120 000 godina

about 120,000 years ago

were likely reserved for transgressors,

vjerojatno bili rezervirani za prijestupnike

excluding them from the usual rites

koje se izuzimalo iz uobičajenih obreda

intended to honor the dead.

kojima se iskazivala počast mrtvima.

But the first burials revealed some advantages over other practices:

Prvi su pokopi otkrili neke prednosti nad ostalim postupcima:

they protected bodies from scavengers and the elements,

štitili su tijela od strvinara i vremenskih pojava,

while shielding loved ones from the sight of decay.

spriječavajući da ožalošćeni vide raspadanje.

These benefits may have shifted ancient people’s thinking

Moguće je da su te prednosti usmjerile način razmišljanja drevnih predaka

toward graves designed to honor the dead,

prema grobovima napravljenima u čast preminuloga

and burial became more common.

i pokop je postao uobičajen.

Sometimes, these graves contained practical or ritual objects,

Ponekad su grobovi sadržavali praktične ili obredne predmete,

suggesting belief in an afterlife

što upućuje na to da su vjerovali u zagrobni život

gdje bi mrtvima mogli trebati takvi alati.

Communal burials first appeared in North Africa and West Asia

Zajednička su se groblja pojavila u sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji

around 10 to 15,000 years ago,

prije oko 10 000 do 15 000 godina,

around the same time as the first permanent settlements in these areas.

u isto vrijeme kada i prva stalna naselja u tim područjima.

These burial grounds created permanent places to commemorate the dead.

Ta su groblja postala trajna mjesta komemoracije.

The nomadic Scythians littered the steppes

Nomadi Skiti po stepama su razbacali grobne humke

with grave mounds known as kurgans.

pod nazivom kurgani.

The Etruscans built expansive necropoles,

Etruščani su gradili velike nekropole,

their grid-patterned streets lined with tombs.

njihove su pravilne ulice bile okružene grobnicama.

In Rome, subterranean catacombs housed

U Rimu podzemne su katakombe čuvale urne i netaknute ostatke.

both cremation urns and intact remains.

The word cemetery, or “sleeping chamber,”

Riječ "groblje" ili "odaja za spavanje" prvi su koristili drevni Grci

was first used by ancient Greeks,

who built tombs in graveyards

koji su gradili grobnice na grobljima na rubovima gradova.

at the edges of their cities.

In medieval European cities,

U srednjovjekovnim europskim gradovima

Christian churchyards provided rare, open spaces

kršćanska su groblja nerijetko pružala otvoreni prostor

that accommodated the dead,

gdje su bili smješteni mrtvi,

but also hosted markets, fairs, and other events.

ali i prostor za tržnice, sajmove i druge događaje.

Poljoprivrednici su na groblje stoku izvodili na pašu,

Farmers even grazed cattle in them,

believing graveyard grass made for sweeter milk.

misleći da je zbog trave s groblja mlijeko slađe.

As cities grew during the industrial revolution,

Kako su gradovi rasli u Industrijskoj revoluciji,

large suburban cemeteries replaced smaller urban churchyards.

velika su prigradska groblja zamijenila mala, gradska, crkvena groblja.

Cemeteries like the 110-acre Père-Lachaise in Paris

Groblja poput Père-Lachaisea u Parizu koji ima 0,4 km²

or the 72-acre Mt. Auburn in Cambridge, Massachusetts

ili Mt. Auburn od 0,3 km² u Cambridgeu u saveznoj državi Massachusettes,

were lushly landscaped gardens

bila su bujni vrtovi, puni skulptura i kićenih grobnica.

filled with sculpted stones

and ornate tombs.

Once a luxury reserved for the rich and powerful,

Nekoć luksuz rezerviran za bogate i moćne,

individually marked graves

individualni su grobovi postali dostupni srednjoj i radničkoj klasi.

became available to the middle and working classes.

People visited cemeteries for funerals,

Ljudi su groblja posjećivali zbog sprovoda,

but also for anniversaries, holidays,

ali i za godišnjice i praznike

or simply an afternoon outdoors.

ili jednostavno da tamo provedu poslijepodne.

By the late 19th century, as more public parks and botanical gardens appeared,

U kasnom 19. stoljeću, pojavom javnih parkova i botaničkih vrtova,

cemeteries began to lose visitors.

groblja su počela gubiti posjetitelje.

Today, many old cemeteries are lonely places.

Mnoga su stara groblja danas usamljena mjesta.

Some are luring visitors back with tours,

Neka posjetitelje mame razgledima,

concerts, and other attractions.

koncertima i ostalim atrakcijama.

But even as we revive old cemeteries,

Ali čak i dok oživljavamo stara groblja,

we’re rethinking the future of burial.

promišljamo o budućnosti pokapanja.

Cities like London, New York, and Hong Kong

Gradovima poput Londona, New Yorka i Hong Konga

are running out of burial space.

ponestaje prostora za pokapanje.

Even in places where space isn’t so tight,

Čak i ondje gdje prostora ne nedostaje,

cemeteries permanently occupy land

groblja trajno zauzimaju zemlju

that can’t be otherwise cultivated or developed.

koja se ne može obrađivati ili razvijati.

Traditional burial consumes materials

Tradicionalan pokop zahtijeva materijale

like metal, stone, and concrete,

poput metala, kamena i betona,

and can pollute soil and groundwater

koji zemlju i podzemne vode mogu zagaditi otrovnim kemikalijama.

with toxic chemicals.

With increasing awareness of the environmental costs,

Kako se svijest o utjecaju na okoliš razvija,

people are seeking alternatives.

ljudi traže alternativne opcije.

Many are turning to cremation and related practices.

Mnogi se okreću kremiranju i sličnim postupcima.

Along with these more conventional practices,

Uz ove konvencionalnije postupke,

people can now have their remains shot into space,

ljudski ostaci se sada mogu poslati u svemir,

used to fertilize a tree,

iskoristiti za gnojidbu drveća

or made into jewelry,

ili pretvoriti u nakit, vatromet, čak i u tintu za tetoviranje.

fireworks,

and even tattoo ink.

In the future, options like these may replace burial completely.

Možda će opcije poput ovih u budućnosti potpuno zamijeniti pokapanje.

Cemeteries may be our most familiar monuments to the departed,

Groblja možda jesu naši dobro poznati spomenici pokojnicima,

but they’re just one step

ali ona su samo jedan korak

in our ever-evolving process

u našem trajnom procesu evolucije sjećanja i iskazivanja časti preminulima.

of remembering and honoring the dead.