When do kids start to care about other people's opinions? | Sara Valencia Botto

Prevoditelj: Martina Peraic Recezent: Sanda L

I'd like you to take a moment

Željela bih da uzmete trenutak

and consider what you are wearing right now.

i razmislite o onome što trenutno nosite na sebi.

I have a deep, philosophical question for you.

Imam duboko filozofsko pitanje za vas.

Why are we not all wearing comfortable pajamas right now?

Zašto sada svi ne nosimo udobnu pidžamu?

(Laughter)

(Smijeh)

Well, I'm a psychologist and not a mind reader,

Pa, ja sam psihologinja a ne čitačica misli,

although many people think that's the same thing.

iako puno ljudi misli ta je to dvoje ista stvar.

I can bet you that your response is somewhere along the lines of,

Mogu se kladiti da vaš odgovor glasi nešto kao,

"I'm expected to not wear pj's in public"

"Ne očekuje se da nosim pidžamu u javnosti"

or "I don't want people to think I am a slob."

ili "Ne želim da ljudi misle da sam klošar".

Either way, the fact that we all chose to wear business casual clothing,

U svakom slučaju, činjenica da smo svi odlučili nositi poslovno neformalnu odjeću

as opposed to our favorite pair of sweatpants,

umjesto svoje omiljene trenirke,

is not a silly coincidence.

nije puka slučajnost.

Instead, it reveals two defining human characteristics.

Zapravo nam odaje dvije definirajuće ljudske osobine.

The first is that we are cognizant of what other people value,

Prva je da spoznajemo što drugi ljudi smatraju važnim,

like what they will approve or disapprove of,

primjerice što će ili što neće odobravati,

such as not wearing pj's to these sorts of settings.

poput nenošenja pidžame u ovakvim okruženjima.

And two, we've readily used this information to guide our behavior.

Drugo, spremno koristimo te informacije za upravljanje svojim ponašanjem.

Unlike many other species,

Za razliku od mnogih drugih vrsta,

humans are prone to tailor their behavior in the presence of others

ljudi su podložni mijenjanju svog ponašanja u prisutnosti drugih

to garner approval.

kako bi postigli odobravanje.

We spend valuable time putting on make up,

Trošimo značajno vrijeme na nanošenje šminke,

choosing the right picture and Instagram filter,

biranje prave slike i Instagram filtera,

and composing ideas that will undoubtedly change the world

sastavljanje ideja koje će nesumnjivo promijeniti svijet

in 140 characters or less.

u manje od 140 znakova.

Clearly, our concern with how other people will evaluate us

Očito, naša briga oko toga kako nas drugi ljudi vrednuju

is a big part of being human.

je velik dio bivanja čovjekom.

Despite this being a big human trait, however,

Međutim, unatoč tome što je ovo bitna ljudska osobina,

we know relatively little about when and how

znamo vrlo malo o tome kada i kako

we come to care about the opinion of others.

počnemo brinuti o tuđem mišljenju.

Now, this is a big question that requires many studies.

To je veliko pitanje koje traži puno proučavanja.

But the first step to uncovering this question

Ali prvi korak ka rasvjetljavanju ovog pitanja

is to investigate when in development

jest istražiti kada u našem razvoju

we become sensitive to others' evaluations.

postanemo osjetljivi na tuđa vrednovanja.

I have spent the past four years at Emory University

Protekle četiri godine provela sam na Sveučilištu Emory

investigating how an infant,

ispitujući kako se malo dijete,

who has no problem walking around the grocery store in her onesie,

kojemu nije problem šetati po dućanu o svom kombinezonu,

develops into an adult that fears public speaking

razvije u odraslu osobu koja se boji javnog govorenja

for fear of being negatively judged.

zbog straha od negativnih prosudbi.

(Laughter)

(Smijeh)

Now, this is usually a point when people ask me,

Na ovoj točki me ljudi obično pitaju,

"How do you investigate this question, exactly?

"Kako točno istražujete ovo pitanje?

Infants can't talk, right?"

Mala djeca ne znaju govoriti, zar ne?"

Well, if my husband were up here right now,

Ako bi moj suprug sada bio ovdje,

he would tell you that I interview babies,

rekao bi vam da intervjuiram bebe,

because he would rather not say that his wife experiments on children.

jer nekako radije ne bi rekao da njegova žena radi pokuse na djeci.

(Laughter)

(Smijeh)

In reality, I design experiments for children,

U stvarnosti, kreiram pokuse za djecu,

usually in the form of games.

obično u vidu igara.

Developmental psychologist Dr. Philippe Rochat and I

Razvojni psiholog dr. Philippe Rochat i ja

designed a "game" called "The Robot Task"

kreirali smo "igru" zvanu "Robot Task"

to explore when children would begin to be sensitive

da istražimo kada će djeca postati osjetljiva

to the evaluation of others.

na vrednovanje drugih.

Specifically, the robot task captures when children, like adults,

Specifično, Robot Task bilježi kada djeca, poput odraslih,

strategically modify their behavior when others are watching.

strateški prilagođavaju svoje ponašanje kada ih drugi promatraju.

To do this, we showed 14 to 24-month-old infants

Zato smo pokazali djeci od 14 do 24 mjeseca starosti

how to activate a toy robot,

kako da uključe igračku robota,

and importantly, we either assigned a positive value,

i što je važno, dodijelili smo ili pozitivnu vrijednost,

saying "Wow, isn't that great!"

govoreći "Nije li to sjajno!"

or a negative value, saying, "Oh, oh. Oops, oh no,"

ili negativnu vrijednost, govoreći "Jao, joj, ne!"

after pressing the remote.

nakon pritiska na daljinski upravljač.

Following this toy demonstration,

Nakon ovog prikaza rada igračke,

we invited the infants to play with the remote,

pozvali smo djecu da se igraju daljinskim,

and then either watched them

i onda smo ih ili promatrali

or turned around and pretended to read a magazine.

ili smo se okrenuli i pravili da čitamo časopis.

The idea was that if by 24 months,

Naša ideja bila je da, ako do 24. mjeseca

children are indeed sensitive to the evaluation of others,

djeca doista postanu osjetljiva na vrednovanje drugih,

then their button-pressing behavior should be influenced

onda bi na njihovo ponašanje u pritiskanju daljinskog trebalo utjecati

not only by whether or not they're being watched

ne samo to jesu li promatrani,

but also by the values that the experimenter expressed

nego i vrijednosti koje je promatrač izrazio

towards pressing the remote.

prema pritiskanju daljinskog.

So for example,

Pa primjerice,

we would expect children to play with the positive remote significantly more

očekivali bismo da se djeca značajno više igraju pozitivnim daljinskim

if they were being observed

ako ih se promatra,

but then choose to explore the negative remote

ali da više istražuju negativni daljinski

once no one was watching.

dok nitko ne gleda.

To really capture this phenomenon, we did three variations of the study.

Da bismo doista zabilježili ovaj fenomen, napravili smo tri verzije istraživanja.

Study one explored how infants would engage with a novel toy

Prva verzija istraživala je kako se djeca igraju novom igračkom

if there were no values or instructions provided.

ako im nisu unaprijed dane vrijednosti ni upute.

So we simply showed infants how to activate the toy robot,

Pokazali smo djeci kako uključiti igračku robota,

but didn't assign any values,

ali nismo joj dodijelili nikakve vrijednosti,

and we also didn't tell them that they could play with the remote,

niti smo im rekli da se mogu igrati daljinskim,

providing them with a really ambiguous situation.

davajući im stvarno dvosmislenu situaciju.

In study two,

U drugoj verziji,

we incorporated the two values, a positive and a negative.

unijeli smo dvije vrijednosti, pozitivnu i negativnu.

And in the last study, we had two experimenters and one remote.

A u posljednjoj verziji, imali smo dva promatrača i jedan daljinski.

One experimenter expressed a negative value towards pressing the remote,

Jedan promatrač bi izrazio negativan sud prema pritiskanju daljinskog,

saying, "Yuck, the toy moved,"

govoreći "Fuj, igračka se pomakla",

while the other experimenter expressed a positive value, saying,

dok bi drugi promatrač izrazio pozitivan sud, govoreći

"Jupi, igračka se pomakla".

"Yay, the toy moved."

And this is how the children reacted to these three different scenarios.

Ovako su djeca reagirala na ova tri različita scenarija.

So in study one, the ambiguous situation,

U prvoj verziji, dvosmislenoj situaciji,

I'm currently watching the child.

trenutno promatram dijete.

She doesn't seem to be too interested in pressing the remote.

Ne izgleda pretjerano zainteresirana da pritisne daljinski.

Once I turned around --

Kada sam se okrenula --

now she's ready to play.

sada je spremna za igru.

(Laughter)

(Smijeh)

Currently, I'm not watching the child.

Trenutno ne promatram dijete.

She's really focused.

Vrlo je usredotočena.

I turn around.

Okrećem se.

(Laughter)

(Smijeh)

She wasn't doing anything, right?

Nije ništa radila, zar ne?

In study two, it's the two remotes,

U drugoj verziji su dva daljinska,

one with the positive and one with the negative value.

jedan s pozitivnom i jedan s negativnom vrijednošću.

I'm currently observing the child.

Trenutno promatram dijete.

And the orange remote is a negative remote.

Narančasti daljinski je negativan.

She's just looking around, looking at me, hanging out.

Samo gleda uokolo, gleda u mene, druži se.

Then I turn around ...

Kada se okrenem,

(Laughter)

(Smijeh)

That's what she's going for.

To je odabrala.

I'm not watching the child.

Ne promatram dijete.

He wants the mom to play with it, right?

Želi se igrati s mamom, zar ne?

Take a safer route.

Odabrati sigurniji put.

I turn around ...

Okrenem se...

(Laughter)

(Smijeh)

He wasn't doing anything, either.

Ni on ništa nije radio.

Yeah, he feels awkward.

Da, osjeća se nelagodno.

(Laughter)

(Smijeh)

Everyone knows that side-eyed glance, right?

Svatko prepoznaje taj kriomični pogled sa strane, zar ne?

Study three, the two experimenters, one remote.

Treća verzija, dvoje promatrača, jedan daljinski.

The experimenter that reacted negatively towards pressing the remote

Promatrač koji je negativno reagirao na pritisak daljinskog

sada promatra dijete.

is watching the child right now.

She feels a little awkward, doesn't know what to do, relying on Mom.

Ona se osjeća pomalo nelagodno, ne zna što da radi, naslanja se na mamu.

And then, she's going to turn around

A onda će se ona okrenuti

so that the experimenter that expressed a positive response is watching.

tako da promatrač koji je izrazio pozitivan sud sada promatra.

Coast is clear -- now she's ready to play.

Put je čist -- sada je spremna za igru.

(Laughter)

(Smijeh)

So, as the data suggests,

Kako nam podaci ukazuju,

we found that children's button-pressing behavior

otkrili smo da ponašanje djece pri stiskanju daljinskog

was indeed influenced by the values and the instructions of the experimenter.

doista ovisi o utjecaju vrijednosti i uputa promatrača.

Because in study one, children did not know

Jer u prvoj verziji, djeca nisu znala

what would be positively or negatively evaluated,

što će biti pozitivno ili negativno vrednovano,

they tended to take the safest route

pa su odlučila odabrati najsigurniji put

and wait until I turned my back to press the remote.

i čekati dok se ne okrenem kako bi pritisnula daljinski.

Children in study two

Djeca u drugoj verziji

chose to press the positive remote significantly more when I was watching,

birala su pritisnuti pozitivni daljinski značajno češće dok sam ih promatrala,

but then once I turned my back,

ali kada bih okrenula leđa,

they immediately took the negative remote and started playing with it.

istog trena bi uzela negativni daljinski i počela se igrati njime.

Importantly, in a control study,

Najvažnije, u kontrolnom istraživanju,

where we removed the different values of the remotes --

gdje smo odstranili različite vrijednosti daljinskog,

so we simply said, "Oh, wow" after pressing either of the remotes --

pa smo samo rekli "Oh, jao" nakon pritiskanja bilo kojeg daljinskog --

children's button-pressing behavior no longer differed across conditions,

ponašanje djece u pritiskanju više se nisu razlikovala u uvjetima,

suggesting that it was really the values that we gave the two remotes

što nam je govorilo da su vrijednosti koje smo pripisali daljinskima

that drove the behavior in the previous study.

bile pokretač ponašanja u prethodnom istraživanju.

Last but not least,

Zadnje, ne manje važno,

children in study three chose to press a remote significantly more

djeca u trećoj verziji pritiskala su daljinski značajno češće

when the experimenter that expressed a positive value was watching,

kada bi ih gledao promatrač koji je izrazio pozitivan sud,

as opposed to the experimenter that had expressed a negative value.

nasuprot promatraču koji je izrazio negativan sud.

Not coincidentally,

Nije slučajno

it is also around this age that children begin to show embarrassment

da otprilike u istoj ovoj dobi djeca počinju iskazivati sram

in situations that might elicit a negative evaluation,

u situacijama koje bi mogle izazvati negativno vrednovanje,

such as looking at themselves in the mirror

naprimjer gledanje u ogledalo

and noticing a mark on their nose.

i primjećivanje mrlje na nosu.

The equivalent of finding spinach in your teeth, for adults.

Isto kao kada odrasli pronađu špinat među zubima.

(Laughter)

(Smijeh)

So what can we say, based on these findings?

Što možemo zaključiti iz ovih rezultata?

Besides the fact that babies are actually really, really sneaky.

Pored činjenice da djeca reagiraju vrlo, vrlo kriomice.

(Laughter)

(Smijeh)

From very early on, children, like adults,

Od vrlo rane dobi, djeca su, kao i odrasli,

are sensitive to the values that we place on objects and behaviors.

osjetljiva na sudove koje donosimo o predmetima i ponašanjima.

And importantly, they use these values to guide their behavior.

Važno je da oni koriste ove sudove kako bi navodili svoje ponašanje.

Whether we're aware of it or not,

Bilo da smo toga svjesni ili nismo,

we're constantly communicating values to those around us.

neprestano komuniciramo vrijednosne sudove na sve oko nas.

Now, I don't mean values like "be kind" or "don't steal,"

Ne mislim na sudove poput "budi ljubazan" ili "nemoj krasti",

although those are certainly values.

iako su i to svakako vrijednosni sudovi.

I mean that we are constantly showing others, specifically our children,

Mislim na to kako neprestano pokazujemo drugima, a posebice našoj djeci,

what is likeable, valuable and praiseworthy, and what is not.

što je vrijedno sviđanja, vrednovanja i hvaljenja, a što nije.

And a lot of the times,

Često

we actually do this without even noticing it.

to radimo a da i ne primijetimo.

Psychologists study behavior to explore the contents of the mind,

Psiholozi istražuju ponašanje da prouče sadržaj našeg uma,

because our behavior often reflects our beliefs,

jer naše ponašanje često odražava naša vjerovanja,

our values and our desires.

vrijednosti i težnje.

Here in Atlanta, we all believe the same thing.

Ovdje u Atlanti svi vjerujemo u istu stvar.

That Coke is better than Pepsi.

Da je Coca Cola bolja od Pepsija.

(Applause)

(Pljesak)

Now, this might have to do with the fact that Coke was invented in Atlanta.

To može imati veze s činjenicom da je Cola izumljena u Atlanti.

But regardless,

Ali neovisno o tome,

this belief is expressed in the fact that most people will chose to drink Coke.

to vjerovanje izraženo je u činjenici da će više ljudi odabrati popiti Colu.

In the same way,

Na isti način,

we are communicating a value

komuniciramo vrijednost

when we mostly complement girls

kada djevojke uglavnom hvalimo

for their pretty hair or their pretty dress,

zbog njihove lijepe kose ili lijepe odjeće,

but boys, for their intelligence.

a dječake zbog njihove pameti.

Or when we chose to offer candy, as opposed to nutritious food,

Ili kada im odaberemo dati slatkiše umjesto hranjivih namirnica,

as a reward for good behavior.

kao nagradu za dobro ponašanje.

Adults and children are incredibly effective

Odrasli i djeca su nevjerojatno učinkoviti

at picking up values from these subtle behaviors.

u izvlačenju vrijednosti iz ovih prikrivenih ponašanja.

And in turn, this ends up shaping their own behavior.

Na kraju, sve to završi oblikujući njihovo vlastito ponašanje.

The research I have shared with you today

Istraživanje koje sam vam danas pokazala

suggests that this ability emerges very early in development,

navodi nas na zaključak da ova sposobnost nastaje vrlo rano u razvoju,

prije nego što možemo izgovoriti cijelu rečenicu

before we can even utter a complete sentence

or are even potty-trained.

ili prije nego što izađemo iz pelena.

And it becomes an integral part of who we grow up to be.

To postaje sastavnim dijelom osobe u koju ćemo izrasti.

So before I go,

Prije nego završim,

I'd like to invite you to contemplate on the values

želim vas pozvati da promislite o vrijednostima

that we broadcast in day-to-day interactions,

koje odašiljamo u svakodnevnim interakcijama,

and how these values might be shaping the behavior of those around you.

i kako bi te vrijednosti mogle oblikovati ponašanje ljudi koji vas okružuju.

For example, what value is being broadcasted

Primjerice, koju vrijednost odašiljamo

when we spend more time smiling at our phone

kada trošimo više vremena smješkajući se u telefon

than smiling with other people?

nego smješkajući se s drugim ljudima?

Likewise, consider how your own behavior has been shaped by those around you,

Isto tako, razmislite kako su vaše ponašanje oblikovali ljudi oko vas,

in ways you might not have considered before.

na načine koji vam ranije nisu padali na pamet.

To go back to our simple illustration,

Vratimo se na jednostavnu ilustraciju,

do you really prefer Coke over Pepsi?

volite li stvarno više Colu od Pepsija?

Or was this preference simply driven by what others around you valued?

Ili je taj izbor bio potaknut vrijednostima ljudi oko vas?

Parents and teachers certainly have the privilege

Roditelji i učitelji zasigurno imaju privilegiju

to shape children's behavior.

oblikovati ponašanje djece.

But it is important to remember

Ali važno je upamtiti

that through the values we convey in simple day-to-day interactions,

da kroz vrijednosti koje prenosimo u svakodnevnim interakcijama,

we all have the power to shape the behavior of those around us.

svi imamo moć oblikovati ponašanje ljudi koji nas okružuju.

Thank you.

Hvala.

(Applause)

(Pljesak)