How much will you change in the future? More than you think - Bence Nanay

Prevodilac: Ivana Krivokuća Lektor: Tijana Mihajlović

When trains began to shuttle people across the coutryside,

Kada su vozovi počeli da prevoze ljude sa jedne strane zemlje na drugu,

many insisted they would never replace horses.

mnogi su insistirali na tome da nikada neće zameniti konje.

Less than a century later, people repeated that same prediction about cars,

Manje od jednog veka kasnije, ljudi su to iznova predviđali za automobile,

telephones,

telefone, radio, televiziju i kompjutere.

radio,

television,

and computers.

Each had their own host of detractors.

Svaki od tih proizvoda imao je armiju protivnika.

Even some experts insisted they wouldn’t catch on.

Čak su i neki stručnjaci insistirali na tome da ih ljudi neće prihvatiti.

Naravno, ne možemo tačno predvideti kako će izgledati budućnost,

Of course, we can’t predict exactly what the future will look like

or what new inventions will populate it.

niti kakvi novi izumi će je nastaniti.

But time and time again,

Ali, uvek iznova,

we’ve also failed to predict that the technologies of the present

isto tako nismo uspevali da predvidimo da će tehnologije iz sadašnjosti

will change the future.

izmeniti budućnost.

Skorija istraživanja su otkrila sličan šablon u našim životima,

And recent research has revealed a similar pattern in our individual lives:

we’re unable to predict change in ourselves.

da ne umemo da predvidimo promenu u sebi samima.

Three psychologists documented our inability to predict personal change

Tri psihologa su dokumentovala

našu nesposobnost da predvidimo lične promene

in a 2013 paper called, “The End of History Illusion.”

u radu iz 2013. godine nazvanom „Iluzija kraja istorije“.

Named after political scientist Francis Fukuyama’s prediction

Nazvan je tako po predskazanju politikologa Francisa Fukujame

that liberal democracy was the final form of government,

da je liberalna demokratija poslednji oblik vladavine

or as he called it, “the end of history,”

ili, kako je on to rekao, „kraj istorije“,

their work highlights the way we see ourselves as finished products

a njihov rad naglašava to kako u svakom trenutku vidimo sebe

kao gotov proizvod.

at any given moment.

The researchers recruited over 7,000 participants ages 18 to 68.

Istraživači su skupili više od 7 000 ispitanika

starosti od 18 do 68 godina.

They asked half of these participants to report their current personality traits,

Tražili su od polovine ispitanika da navedu svoje trenutne crte ličnosti,

values,

vrednosti i preferencije,

and preferences,

along with what each of those metrics had been ten years before.

kao i šta je svaka od tih merenih stavki bila za njih pre deset godina.

The other half described those features in their present selves,

Druga polovina je opisivala ta svojstva kod sebe u sadašnjosti

and predicted what they would be ten years in the future.

i predviđala šta će ona biti deset godina kasnije.

Based on these answers,

Na osnovu ovih odgovora,

istraživači su zatim izračunali stepen menjanja

the researchers then calculated the degree of change

each participant reported or predicted.

koje je svaki ispitanik saopštio ili predvideo.

For every age group in the sample,

Za svaku starosnu grupu iz uzorka

they compared the predicted changes to the reported changes.

uporedili su predskazane sa saopštenim promenama.

So they compared the degree to which 18-year-olds thought they would change

Tako su poredili koliko su ispitanici od 18 godina mislili da će se promeniti

to the degree to which 28-year-olds reported they had changed.

sa time u kom stepenu su oni od 28 godina saopštavali da su se promenili.

Overwhelmingly, at all ages,

Velikom većinom, u svim starosnim grupama,

people’s future estimates of change came up short

procene ljudi o promenama u budućnosti bile su pogrešne

u poređenju sa promenama kojih su se prisećali stariji ispitanici.

compared to the changes their older counterparts recalled.

20-year-olds expected to still like the same foods at 30,

Dvadesetogodišnjaci su očekivali

da će i dalje voleti istu hranu sa 30 godina,

but 30-year-olds no longer had the same tastes.

ali 30-godišnjaci nisu više imali isti ukus.

30-year-olds predicted they’d still have the same best friend at 40,

Tridesetogodišnjaci su predviđali da će imati iste najbolje prijatelje

sa 40 godina,

but 40-year-olds had lost touch with theirs.

ali 40-godišnjaci su izgubili kontakt sa svojima.

And 40-year-olds predicted they’d maintain the same core values

Četrdesetogodišnjaci su predvideli da će zadržati iste osnovne vrednosti

that 50-year-olds had reconsidered.

koje su 50-godišnjaci preispitivali.

While older people changed less than younger people on the whole,

Mada su se stariji ljudi u celini menjali manje od mlađih,

they underestimated their capacity for change just as much.

podjednako su potcenjivali svoj kapacitet da se menjaju.

Wherever we are in life, the end of history illusion persists:

U bilo kom trenutku u našem životu, opstaje iluzija kraja istorije:

we tend to think that the bulk of our personal change is behind us.

skloni smo da mislimo da je najveći deo naših ličnih promena iza nas.

One consequence of this thinking

Jedna posledica ovakvog razmišljanja

is that we’re inclined to overinvest in future choices

je to da smo skloni da previše ulažemo u buduće izbore

based on present preferences.

na osnovu sadašnjih preferencija.

On average, people are willing to pay about 60% more

U proseku, ljudi su spremni da plate oko 60% više

to see their current favorite musician ten years in the future

da vide svog trenutno omiljenog muzičara deset godina u budućosti

than they’d currently pay to see their favorite musician from ten years ago.

nego što bi trenutno platili da vide omiljenog muzičara od pre deset godina.

While the stakes involved in concert-going are low,

Dok odlazak na koncert podrazumeva manje rizika,

we’re susceptible to similar miscalculations

podložni smo sličnim pogrešnim proračunima

in more serious commitments,

pri ozbiljnijim obavezivanjima,

like homes,

kao u slučaju kuće, partnera i poslova.

partners,

and jobs.

At the same time, there’s no real way to predict

Istovremeno, ne postoji pravi način za predviđanje

what our preferences will be in the future.

kakve će naše preferencije biti u budućnosti.

Without the end of history Illusion,

Bez iluzije kraja istorije

it would be difficult to make any long-term plans.

bilo bi teško praviti bilo kakve dugoročne planove.

So the end of history illusion applies to our individual lives,

Dakle, iluzija kraja istorije važi u našim zasebnim životima,

but what about the wider world?

ali šta je sa širim svetom?

Could we be assuming that how things are now is how they will continue to be?

Možemo li da pretpostavimo da će stvari nastaviti da budu onakve kakve su danas?

U tom slučaju, na sreću, postoje brojni dokazi

If so, fortunately, there are countless records

to remind us that the world does change, sometimes for the better.

da nas podsete da se svet menja, ponekad nabolje.

Our own historical moment isn’t the end of history,

Naš istorijski trenutak nije kraj istorije,

and that can be just as much a source of comfort as a cause for concern.

a to može podjednako biti izvor utehe, kao i razlog za zabrinutost.