Where do math symbols come from? - John David Walters

Prevoditelj: Ivan Stamenković Recezent: Senzos Osijek

U šesnaestom stoljeću, matematičar Robert Recorde

napisao je knjigu imena "The Whetstone of Witte"

kako bi podučio studente engleskog matematici.

Ali umorio se pisajući riječi "jednako je" opet iznova.

Rješenje?

Zamijenio je te riječi sa dvije paralelne horizontalne linije

jer prema njegovom viđenju, nije bilo dvije stvari koje su više jednake.

Je li mogao koristiti četiri linije umjesto dvije?

Naravno.

Je li mogao koristiti vertikalne linije?

Zapravo, neki ljudi jesu.

Ne postoji razlog zašto znak jednakosti izgleda kao danas.

U jednom trenutku postao je popularan, kao meme onog vremena.

Sve više i više matematičara počelo ga je koristiti,

i nakon nekog vremena to je postao standardni znak jednakosti.

Matematika je puna simbola.

Linije,

točke,

strelice,

engleska slova,

grčka slova,

potencije pisane iznad

ili pisane ispod broja.

Mogu izgledati kao nečitko švrljanje.

Normalno je da ovo bogatstvo simbola pomalo zastrašuje

i pitate se otkud su potekli.

Ponekad, kao što je Recorde zabilježio za svoj znak jednakosti,

postoji komfor između simbola i onoga što predstavlja.

Još jedan primjer toga je znak plus za dodavanje,

koji je nastao spajanjem latinske riječi et, što znači i.

Ponekad, ipak, izbor simbola je proizvoljan,

kao kada je matematičar imena Christian Kramp

uveo uskličnik za faktorijele

jer je trebao skraćenicu za izraze poput ovog.

Zapravo, svi ovi simboli izmišljeni su ili usvojeni

od strane matematičara koji se nisu htjeli ponavljati

ili koristiti puno riječi da bi ispisali matematičke ideje.

Mnogi simboli koji se koriste u matematici su slova,

najčešće iz grčke ili latinske abecede.

Znakovi često predstavljaju količine koje su nepoznate,

i veze između varijabli.

Također zamjenjuju određene brojke koje se često pojavljuju

a bilo bi ih teško ili nemoguće zapisati u decimalnom obliku.

Setovi brojeva i čitave jednadžbe mogu se napisati slovima, također.

Drugi simboli se koriste da se prikažu operacije.

Neki od njih su posebno vrijedni kao prečac

jer sažimaju ponovljene operacije u jedan izraz.

Ponovljeno dodavanje istog broja skraćeno je znakom množenja.

tako da ne zauzima više mjesta nego bi trebalo.

Broj pomnožen sam sa sobom označen je eksponencijom

koja kaže koliko puta da ponovite operaciju.

I dugi niz sekvencijalnih uvjeta dodanih jedni drugima

zamijenjen je znakom sigma.

Ovi simboli skraćuju duge kalkulacije u manje

koje je puno lakše manipulirati.

Simboli također mogu davati naputke

o tome kako izvoditi izračune.

Uzmite sljedeći set operacija na broju.

Uzmite neki broj o kojem mislite,

pomnožite ga sa dva,

oduzmite jedan od rezultata,

pomnožite rezultat sam sa sobom,

podijelite taj rezultat sa tri,

i dodajte jedan kako bi dobili konačan rezultat.

Bez naših simbola i konvencija, bili bi suočeni s ovim blokom teksta.

S njima, imamo kompaktan, elegantan izraz.

Ponekad, kao sa jednakosti,

ovi simboli komuniciraju značenje kroz formu.

Mnogi su ipak proizvoljni.

Razumijevanje njih je stvar pamćenja što znače

i korištenje njih u različitim kontekstima dok ne ostanu, kao i s jezicima.

Ako bi susreli izvanzemaljce,

oni bi vjerojatno imali drugi set simbola.

Ali ako razmišljaju poput nas, vjerojatno bi imali simbole.

I njihovi simboli bi možda bili istoznačni našima.

Oni bi imali svoj znak za množenje,

znak za pi,

i naravno, jednakost.