Smelfies, and other experiments in synthetic biology | Ani Liu

Prevoditelj: Sanda L Recezent: Dunja Knežević

What if our plants

Što kada bi naše biljke

could sense the toxicity levels in the soil

mogle osjetiti razinu toksina u zemlji

and express that toxicity through the color of its leaves?

i izraziti tu razinu kroz boju svog lišća?

What if those plants could also remove those toxins from the soil?

Što kada bi te biljke mogle i ukloniti te toksine iz tla?

Instead, what if those plants

Ili, što kada bi one mogle

grew their own packaging,

proizvesti svoju ambalažu,

or were designed to only be harvested

ili da se uzgoje tako da se beru

by their owners' own patented machines?

samo patentiranim strojevima svojih vlasnika?

What happens when biological design

Što se dogodi kada biološki dizajn

is driven by the motivations of mass-produced commodities?

pokreće motivacija masovno proizvedenih dobara?

What kind of world would that be?

Kakav bi to bio svijet?

My name is Ani, and I'm a designer and researcher at MIT Media Lab,

Zovem se Ani, dizajnerica sam i istraživačica u laboratoriju MIT-a,

where I'm part of a relatively new and unique group called Design Fiction,

gdje sam dio relativno nove i jedinstvene grupe, imenom Fikcija dizajna,

where we're wedged somewhere between science fiction and science fact.

bavimo se nečim što je između znanstvene fantastike i znanstvene činjenice.

And at MIT, I am lucky enough to rub shoulders with scientists

Na MIT-u imam dovoljno sreće da radim sa znanstvenicima

studying all kinds of cutting edge fields

koji proučavaju razna najnovija područja,

like synthetic neurobiology,

poput sintetičke neurobiologije,

artificial intelligence, artificial life

umjetne inteligencije i života

and everything in between.

te svega ostalog između.

And across campus, there's truly brilliant scientists

Širom kampusa ima zaista sjajnih znanstvenika,

asking questions like, "How can I make the world a better place?"

koji postavljaju pitanja poput, "Kako ja ovaj svijet mogu učiniti boljim?"

And part of what my group likes to ask is, "What is better?"

A dio onoga što moja grupa voli pitati je: "Što je bolje?"

What is better for you, for me,

Što je bolje za vas, za mene,

for a white woman, a gay man,

za bjelkinju, gay muškarca,

a veteran, a child with a prosthetic?

za veterana, dijete s protezom?

Technology is never neutral.

Tehnologija nikada nije neutralna.

It frames a reality

Ona oblikuje stvarnost

and reflects a context.

i odražava kontekst.

Can you imagine what it would say about the work-life balance at your office

Možete li zamisliti što bi rekla o balansu života i rada na vašem poslu

if these were standard issue on the first day?

ako bi se ovo pojavilo prvog dana?

(Laughter)

(Smijeh)

I believe it's the role of artists and designers

Vjerujem da je uloga umjetnika i inženjera

to raise critical questions.

da postavljaju ključna pitanja.

Art is how you can see and feel the future,

Umjetnost je ono kako vidite i osjećate budućnost,

and today is an exciting time to be a designer,

a danas je uzbudljivo biti dizajner,

for all the new tools becoming accessible.

zbog svih novih dostupnih alata.

For instance, synthetic biology

Na primjer, sintetička biologija

seeks to write biology as a design problem.

pokušava predstaviti biologiju kao problem dizajna.

And through these developments,

Kroz ove razvoje,

my lab asks, what are the roles and responsibilities

u mojem laboratoriju se pitamo koje su uloge i odgovornosti

of an artist, designer, scientist or businessman?

umjetnika, dizajnera, znanstvenika ili poslovnog čovjeka?

What are the implications

Koje su implikacije

of synthetic biology, genetic engineering,

sintetičke biologije, genetskog inženjeringa

and how are they shaping our notions of what it means to be a human?

i kako oni oblikuju naš pojam toga što znači biti čovjek?

What are the implications of this on society, on evolution

Koje su implikacije ovoga na društvo, na evoluciju

and what are the stakes in this game?

i koji su sve ulozi u igri?

My own speculative design research at the current moment

Moje vlastito spekulativno istraživanje o dizajnu trenutno

plays with synthetic biology,

tiče se sintetičke biologije,

but for more emotionally driven output.

ali za rezultate koji su više vođeni emocijama.

I'm obsessed with olfaction as a design space,

Opsjednuta sam mirisom kao prostorom za dizajn

and this project started with this idea

i ovaj proces je započeo idejom,

of what if you could take a smell selfie, a smelfie?

što kada biste mogli napraviti selfi mirisa, smelfi?

(Laughter)

(Smijeh)

What if you could take your own natural body odor

Što kada biste mogli snimiti miris vlastitog tijela

and send it to a lover?

i poslati ga svom partneru?

Funny enough, I found that this was a 19th century Austrian tradition,

Zanimljivo, otkrila sam da je ovo bila tradicija u Austriji u 19. stoljeću,

where couples in courtship would keep a slice of apple

kada su parovi kao dio udvaranja držali komadić jabuke

crammed under their armpit during dances,

ispod pazuha tijekom plesa,

and at the end of the evening,

a na kraju večeri,

the girl would give the guy she most fancied her used fruit,

djevojka bi dala taj komadić mladiću koji joj se najviše svidio

and if the feeling was mutual,

i ako je osjećaj bio obostran,

he would wolf down that stinky apple.

on bi pojeo tu smrdjivu jabuku.

(Laughter)

(Smijeh)

Famously, Napoleon wrote many love letters to Josephine,

Poznato je da je Napoleon napisao Jozefini mnogo ljubavnih pisama,

but perhaps amongst the most memorable is this brief and urgent note:

no, možda je najpoznatija ona njegova kratka i hitna poruka:

"Home in three days. Don't bathe."

"Doma za tri dana. Ne kupaj se."

(Laughter)

(Smijeh)

Both Napoleon and Josephine adored violets.

I Napoleon i Jozefina obožavali su ljubice.

Josephine wore violet-scented perfume,

Jozefina je nosila parfem od ljubica,

carried violets on their wedding day,

nosila je ljubice i na dan vjenčanja,

and Napoleon sent her a bouquet of violets

a Napoleon joj je slao buket ljubica

svake godine na njihovu godišnjicu.

every year on their anniversary.

When Josephine passed away,

Kada je Jozefina preminula,

he planted violets at her grave,

posadio je ljubice na njenom grobu

and just before his exile,

i neposredno prije nego što je izgnan,

he went back to that tomb site,

vratio se do njezinog groba,

picked some of those flowers, entombed them in a locket

ubrao nešto tog cvijeća, spremio ga u medaljon

and wore them until the day he died.

i nosio sa sobom do svoje smrti.

And I found this so moving,

Ovo me je tako dirnulo,

I thought, could I engineer that violet to smell just like Josephine?

pomislila sam, mogu li stvoriti ljubicu koja bi mirisala kao Jozefina?

What if, for the rest of eternity,

Što kada bi, do kraja vječnosti,

when you went to visit her site,

uvijek kada odete na njen grob,

you could smell Josephine just as Napoleon loved her?

mogli pomirisati Jozefinu, onakvu kakvu je Napoelon volio?

Could we engineer new ways of mourning,

Bismo li mogli osmisliti nove načine žalovanja,

new rituals for remembering?

nove rituale prisjećanja?

After all, we've engineered transgenic crops

Već smo napravili i transgenične usjeve,

to be maximized for profit,

zbog veće zarade,

crops that stand up to transport,

usjeve koji podnose transport,

crops that have a long shelf life,

usjeve koji imaju dug životni vijek,

crops that taste sugary sweet but resist pests,

usjeve koji su slatkog ukusa, ali odolijevaju štetočinama,

sometimes at the expense of nutritional value.

ponekad nauštrb hranjive vrijednosti.

Can we harness these same technologies for an emotionally sensitive output?

Možemo li iskoristiti iste tehnologije za emotivno osjetljive rezultate?

So currently in my lab,

Trenutno u mojem laboratoriju

I'm researching questions like, what makes a human smell like a human?

istražujem pitanja poput, zašto čovjek miriše kao čovjek?

And it turns out it's fairly complicated.

Ispostavlja se da je to prilično složeno.

Factors such as your diet, your medications, your lifestyle

Čimbenici poput ishrane, lijekova, stila života,

all factor into the way you smell.

sve utječe na to kako mirišete.

And I found that our sweat is mostly odorless,

Otkrila sam da je znoj obično bez mirisa,

but it's our bacteria and microbiome

ali naše bakterije i mikrobiomi

that's responsible for your smells, your mood, your identity

odgovorni su za vaš miris, raspoloženje, identitet

and so much beyond.

i još mnogo toga.

And there's all kinds of molecules that you emit

Postoje razne molekule koje ispuštate,

but which we only perceive subconsciously.

a koje primjećujemo samo podsvjesno.

So I've been cataloging and collecting

Stoga sam bilježila i sakupljala

bacteria from different sites of my body.

bakterije s raznih mjesta na svom tijelu.

After talking to a scientist, we thought,

Nakon razgovora sa znanstvenikom,

maybe the perfect concoction of Ani

pomislili smo, možda bi savršena kombinacija Ani

is like 10 percent collarbone, 30 percent underarm,

bila 10% ključne kosti, 30% pazuha,

40 percent bikini line and so forth,

40% bikini zone i tako dalje,

and occasionally I let researchers from other labs

i ponekad bih dala istraživačima iz drugih laboratorija

take a sniff of my samples.

pomirisati moje uzorke.

And it's been interesting to hear how smell of the body

Zanimljivo je čuti kako miris tijela

is perceived outside of the context of the body.

ljudi osjete izvan konteksta tijela.

I've gotten feedback such as,

Dobila sam odgovore poput:

smells like flowers, like chicken,

miriše poput cvijeća, poput piletine,

like cornflakes,

poput kukuruznih pahuljica,

like beef carnitas.

poput goveđeg mesa.

(Laughter)

(Smijeh)

At the same time, I cultivate a set of carnivorous plants

U isto vrijeme, uzgajam biljke mesožderke,

for their ability to emit fleshlike odors to attract prey,

zbog njihove sposobnosti ispuštanja mirisa sličnih mesu, da privuku plijen,

in an attempt to kind of create this symbiotic relationship

kako bih pokušala stvoriti simbiotsku vezu

between my bacteria and this organism.

između mojih bakterija i ovog organizma.

And as it so happens, I'm at MIT and I'm in a bar,

I kako to obično ide, na MIT-u sam, sjedim u baru,

and I was talking to a scientist

pričam sa znanstvenikom

who happens to be a chemist and a plant scientist,

i ustanovi se da je on kemičar i botaničar

and I was telling him about my project,

i pričam mu o svom projektu,

and he was like, "Well, this sounds like botany for lonely women."

a on kaže na to: "Pa to zvuči kao botanika za usamljene žene."

(Laughter)

(Smijeh)

Unperturbed, I said, "OK."

A ja samo kažem: "U redu."

I challenged him.

Izazvala sam ga.

"Možemo li uzgojiti biljku koja će mi uzvratiti ljubav?"

"Can we engineer a plant that can love me back?"

And for some reason, he was like, "Sure, why not?"

Iz nekog razloga rekao je: "Naravno, zašto ne?"

So we started with, can we get a plant to grow towards me

I krenuli smo s tim, možemo li natjerati biljku da raste prema meni

like I was the sun?

kao da sam ja sunce?

And so we're looking at mechanisms in plants such as phototropism,

I tako proučavamo mehanizme kod biljaka, poput fototropizma,

which causes the plant to grow towards the sun

koji uzrokuje da biljke rastu prema suncu,

by producing hormones like auxin,

proizvodeći hormone poput auksina,

which causes cell elongation on the shady side.

koji dovodi do produživanja stanica na strani hladovine.

And right now I'm creating a set of lipsticks

Trenutno radim na liniji ruževa za usne,

that are infused with these chemicals

u koje smo unijeli te tvari,

that allow me to interact with a plant on its own chemical signatures --

a koje mi daju mogućnost komuniciranja s biljkom kroz njene kemijske signale,

lipsticks that cause plants to grow where I kiss it,

ruž za usne od kojih biljke rastu tamo gdje ih poljubim,

plants that blossom where I kiss the bloom.

biljke koje procvjetaju tamo gde poljubim cvijet.

And through these projects,

Kroz ove projekte,

I'm asking questions like,

postavljam pitanja poput,

how do we define nature?

kako definirati prirodu?

How do we define nature when we can reengineer its properties,

Kako definirati prirodu kada joj promjenimo svojstva,

and when should we do it?

i kada to trebamo učiniti?

Should we do it for profit, for utility?

Radimo li to zbog zarade ili praktične koristi?

Can we do it for emotional ends?

Zbog emocionalne koristi?

Can biotechnology be used to create work as moving as music?

Može li se biotehnologija koristiti za stvaranje djela dirljivih poput glazbe?

What are the thresholds between science

Koje su granice između znanosti

and its ability to shape our emotional landscape?

i njene mogućnosti da oblikuje naš emocionalni prikaz?

It's a famous design mantra that form follows function.

Čuvena je mantra dizajna da oblik prati funkciju.

Well, now, wedged somewhere between science, design and art

Sada, zastajući negdje između znanosti, dizajna i umjetnosti,

I get to ask,

moram pitati,

what if fiction informs fact?

što ako fikcija oblikuje činjenicu?

What kind of R&D lab would that look like

Kakav bi to bio istraživački laboratorij

and what kind of questions would we ask together?

i kakva bismo pitanja zajedno postavljali?

We often look to technology as the answer,

Često u tehnologiji tražimo odgovor,

but as an artist and designer,

ali kao umjetnica i dizajnerica,

I like to ask, but what is the question?

volim pitati, što je, zapravo, pitanje?

Thank you.

Hvala.

(Applause)

(Pljesak)