Can you still feel a limb that's gone? - Joshua W. Pate

Prevoditelj: Mirela Ivoš Recezent: Sanda L

The vast majority of people who’ve lost a limb can still feel it—

Velika većina ljudi koji su izgubili ud i dalje ga mogu osjetiti -

not as a memory or vague shape, but in complete lifelike detail.

ne kao sjećanje ili nejasni oblik, nego u potpunom životnom detalju.

They can flex their phantom fingers

Mogu savijati svoje fantomske prste

and sometimes even feel the chafe of a watchband

i ponekad čak osjetiti trljanje ručnog sata

or the throb of an ingrown toenail.

ili bol uraslog nokta na nožnom prstu.

And astonishingly enough,

Ono što je iznenađujuće,

occasionally even people born without a limb can feel a phantom.

ponekad čak i ljudi rođeni bez nekog uda mogu osjetiti fantomski.

So what causes phantom limb sensations?

Pa što uzrokuje osjet fantomskog uda?

The accuracy of these apparitions

Točnost tih pojava

suggests that we have a map of the body in our brains.

sugerira da imamo mapu svoga tijela u mozgu.

And the fact that it’s possible

I činjenica da je moguće

for someone who’s never had a limb to feel one

za nekoga tko nikad nije imao ud osjetiti ga,

implies we are born with at least the beginnings of this map.

podrazumijeva da smo rođeni s barem začetkom te mape.

But one thing sets the phantoms that appear after amputation

Ali jedna stvar razlikuje fantome koji se pojave nakon amputacije

apart from their flesh and blood predecessors:

od njihovih prethodnika od krvi i mesa:

the vast majority of them are painful.

većina njih je bolna.

To fully understand phantom limbs and phantom pain,

Kako bismo potpuno razumjeli fantomske udove i fantomsku bol,

we have to consider the entire pathway from limb to brain.

moramo uzeti u obzir cijeli put od uda do mozga.

Our limbs are full of sensory neurons responsible for everything

Naši udovi puni su senzornih neurona odgovornih za sve,

from the textures we feel with our fingertips

od tekstura koje osjetimo vrhovima svojih prstiju

to our understanding of where our bodies are in space.

do razumijevanja gdje se naša tijela nalaze u prostoru.

Neural pathways carry this sensory input through the spinal cord

Neuralni putovi nose te senzorne informacije leđnom moždinom

and up to the brain.

gore do mozga.

Since so much of this path lies outside the limb itself,

Pošto se toliki dio puta nalazi izvan samog uda,

most of it remains behind after an amputation.

većina ostaje u tijelu nakon amputacije.

But the loss of a limb

Ali gubitak uda

alters the way signals travel at every step of the pathway.

mijenja način na koji signali putuju svakim dijelom puta.

At the site of an amputation,

Na mjestu amputacije

severed nerve endings can thicken and become more sensitive,

prekinuti krajevi živca mogu odebljati i postati osjetljiviji,

transmitting distress signals even in response to mild pressure.

prenoseći upozoravajuće signale čak i kao odgovor na lagani pritisak.

Under normal circumstances,

U normalnim okolnostima

these signals would be curtailed in the dorsal horn of the spinal cord.

ti signali bi se smanjili u dorzalnom rogu leđne moždine.

For reasons we don’t fully understand, after an amputation,

Iz razloga koji nam nisu potpuno jasni, nakon amputacije

there is a loss of this inhibitory control in the dorsal horn,

dolazi do gubitka inibicijske kontrole u dorzalnom rogu

and signals can intensify.

i signali se mogu pojačati.

Once they pass through the spinal cord, sensory signals reach the brain.

Jednom kada prođu kroz leđnu moždinu, senzorni signali stižu u mozak.

There, the somatosensory cortex processes them.

Ondje, somatosenzorni korteks ih procesira.

The entire body is mapped in this cortex.

Cijelo tijelo mapirano je u ovom korteksu.

Sensitive body parts with many nerve endings,

Osjetljivi dijelovi tijela s mnogo živčanih završetaka,

like the lips and hands,

poput usana i ruku,

are represented by the largest areas.

obuhvaćaju veća područja.

The cortical homunculus is a model of the human body

Kortikalni homunkulus model je ljudskog tijela

with proportions based on the size of each body part’s representation in the cortex,

s proporcijama baziranim prema veličini koju svaki dio tijela zauzima u korteksu.

The amount of cortex devoted to a specific body part can grow or shrink

Količina korteksa posvećena specifičnom dijelu tijela može se povećati i smanjiti

based on how much sensory input the brain receives from that body part.

prema tome koliko senzornih podataka mozak prima iz tog dijela tijela.

For example, representation of the left hand is larger in violinists

Primjerice, reprezentacija lijeve ruke veća je kod violonista,

than in non-violinists.

nego kod ljudi koji ne sviraju violinu.

The brain also increases cortical representation

Mozak također povećava kortikalnu zastupljenost

when a body part is injured

kada se dio tijela ozlijedi

in order to heighten sensations that alert us to danger.

kako bi povisio osjete koji nas upozoravaju na opasnost.

This increased representation can lead to phantom pain.

Ta povećana kortikalna zastupljenost može dovesti do fantomske boli.

The cortical map is also most likely responsible

Kortikalna mapa također je najvjerojatnije odgovorna

for the feeling of body parts that are no longer there,

za osjet dijelova tijela kojih više nama

because they still have representation in the brain.

jer i dalje imaju svoje područje u mozgu.

Over time, this representation may shrink and the phantom limb may shrink with it.

S vremenom, ovo se područje može smanjiti, a fantomski ud zajedno s njim.

But phantom limb sensations don’t necessarily disappear on their own.

Ali osjećaj fantomskog uda sam po sebi ne mora nužno nestati.

Treatment for phantom pain usually requires

Tretman fantomske boli obično zahtijeva

a combination of physical therapy,

kombinaciju fizikalne terapije,

medications for pain management,

lijekova za upravljanje boli,

prosthetics,

protezu

and time.

i vrijeme.

A technique called mirror box therapy

Tehnika zvana terapija ogledalom

can be very helpful in developing the range of motion

može biti od velike pomoći u razvitku opsega kretanja

and reducing pain in the phantom limb.

i smanjenju boli u fantomskom udu.

The patient places the phantom limb into a box behind a mirror

Pacijent postavi fantomski ud u kutiju iza ogledala

and the intact limb in front of the mirror.

i netaknuti ud ispred ogledala.

This tricks the brain into seeing the phantom

Ovo zavara mozak da vidi fantoma

rather than just feeling it.

umjesto da ga samo osjeti.

Scientists are developing virtual reality treatments

Znanstvenici razvijaju tretmane virtualnom realnošću

that make the experience of mirror box therapy even more lifelike.

koja će iskustva terapije ogledalom učiniti živopisnijom.

Prosthetics can also create a similar effect—

Proteze također mogu stvoriti sličan efekt -

many patients report pain

mnogi pacijenti izvještavaju o boli

primarily when they remove their prosthetics at night.

naročito kad skinu protezu preko noći.

And phantom limbs may in turn

I fantomski udovi mogu zauzvrat

help patients conceptualize prosthetics as extensions of their bodies

pomoći pacijentima konceptualizirati protezu kao produžetak vlastitog tijela

and manipulate them intuitively.

i njima intuitivno upravljati.

There are still many questions about phantom limbs.

I dalje postoji mnogo pitanja o fantomskim udovima.

We don’t know why some amputees escape the pain

Ne znamo zašto neki ljudi s amputiranim udom ne osjećaju bol

typically associated with these apparitions,

obično povezanu s ovim pojavama,

or why some don’t have phantoms at all.

niti zašto neki uopće nemaju fantome.

And further research into phantom limbs

I daljnja istraživanja o fantomskim udovima

isn’t just applicable to the people who experience them.

nisu samo primjenjiva na ljude koji ih doživljavaju.

A deeper understanding of these apparitions

Dublje razumijevanje ovih pojava

will give us insight into the work our brains do every day

može nam pružiti uvid u posao koji naš mozak odradi svaki dan

to build the world as we perceive it.

kako bi stvorio svijet kakvim ga percipiramo.

They’re an important reminder

Oni su važan podsjetnik

that the realities we experience are, in fact, subjective.

da su realnosti koje doživljavamo, zapravo, subjektivne.