Why is Herodotus called “The Father of History”? - Mark Robinson

Prevoditelj: Lidija Funtek Recezent: Ivan Stamenković

"Okolnosti upravljaju ljudima, a ne ljudi okolnostima." - Herodot, "Povijesti"

Ogromni mravi koji kopaju zlato,

bijesni kralj koji naređuje da se more bičuje 300 puta

i dupin koji spašava poznatog pjesnika od utapljanja.

To su samo neke od priča iz djela "Povijesti" koje je napisao Herodot,

grčki povjesničar iz 5.st.pr.Kr.

Možda se nije sve dogodilo

onako kako je Herodot opisao,

ali ovo je djelo u potpunosti promijenilo način bilježenja prošlosti.

Prije Herodota, prošlost se bilježila kao popis događaja

uz malo ili nimalo pokušaja da se objasne uzroci

osim na način da je sve to volja bogova.

Herodot je htio bolje i razumnije objašnjenje

pa se odlučio za drugačiji pristup:

sagledavanje događaja s obje strane kako bi se razumjeli uzroci.

Iako je bio Grk, Herodotov rodni grad, Halikarnas,

bio je dio Perzijskog carstva.

Odrastao je tijekom ratova između moćnih Perzijanaca

i nešto slabijih Grka

te odlučio saznati sve što može o tim ratovima.

Prema Herodotu, Perzijski ratovi počeli su 499 g.pr.Kr.

kada su Atenjani pomogli pobunjenim Grcima koji su živjeli pod perzijskom vlašću.

Godine 490. perzijski kralj Darius poslao je vojsku kako bi se osvetio Atenjanima.

No u bitci kod Marathona Atenjani su neočekivano pobijedili.

Deset godina kasnije Perzijanci su se vratili s namjerom da pokore cijelu Grčku

i to pod vodstvom Dariusovog sina, Kserksa.

Prema Herodotu, kada je Kserks stigao,

njegovoj milijunskoj vojsci prvo su se suprotstavile grčke snage

predvođene s 300 Spartanaca u planinskom klancu Termopilima.

Uz velike gubitke za Perzijance,

Spartanci i njihov kralj Leonida su ubijeni.

Ovaj herojski poraz i dan danas služi kao inspiracija svim potlačenima.

Nekoliko tjedana kasnije grčka je mornarica lukavo uvukla perzijsku flotu

u uski morski kanal blizu Atene.

Perzijanci su poraženi, a Kserks je pobjegao i nikada se nije vratio.

Kako bi objasnio kako je došlo do tih ratova i zašto su Grci pobijedili,

Herodot je skupio priče s cijelog Mediterana.

Zapisao je postignuća Grka i ostalih naroda

prije nego ih je uništio zub vremena.

"Povijesti" počinju poznatom rečenicom:

"Herodot iz Halikarnasa ovdje iznosi svoja istraživanja."

Određujući knjigu kao "istraživanje",

Herodot je mogao uvrstiti mnogo različitih priča,

neke ozbiljne, neke malo manje ozbiljne.

Zabilježio je rasprave perzijskog suda,

ali i priče o egipatskim letećim zmijama

te korisne savjete kako uloviti krokodila.

Grčka riječ za ovakav način istraživanja je "obdukcija,"

što znači "vidjeti iz prve ruke."

Herodot je bio prvi pisac koji je proučio prošlost

spajajući različite vrste prikupljenih dokaza:

opsis ili svjedočenja sudionika,

akoe ili prepričavanje

i ta legomena ili tradicija.

Zatim je upotrijebio gnome ili razum

kako bi došao do zaključka što se zapravo dogodilo.

Većina prvih čitatelja te knjige zapravo su bili slušaoci.

"Povijesti" su prvotno napisane u 28 dijelova,

a za pročitati svaki je trebalo 4h čitanja naglas.

Kako su Grci postajali sve utjecajniji i moćniji,

Herodotov stil pisanja i doživljaj povijesti proširili su Sredozemljem.

Kao prvi pravi povjesničar, Herodot nije bio bez mana.

Ponekad je bio naklonjeniji Grcima nego Perzijancima

te je prebrzo povjerovao nekim pričama

što je dovelo do raznih pogrešaka.

No noviji dokazi zapravo su objasnili

neke njegove dotad upitne tvrdnje.

Primjerice, na Himalaji postoji vrsta svisca

koja tijekom kopanja iza sebe ostavlja zlatnu prašinu.

Stara perzijska riječ za svisca veoma je slična riječi za mrava

pa je Herodot možda slučajno krivo preveo.

Sve u svemu, za nekoga tko je pisao potpuno novim stilom,

Herodot je napravio odličan posao.

Sve do današnjih dana, povijest je uvijek patila zbog pristranosti

i pogrešaka povjesničara.

Herodotova metoda i kreativnost donijele su mu naslov

koji mu je rimski car Ciceron nadjenuo nekoliko stotina godina kasnije:

"Otac povijesti."